kontakt@dejanlucka.com

Erdoğan – mini Hitler na Bosforu?

Dejan Lučka | O društvenim i pravnim temama

Erdoğan – mini Hitler na Bosforu?

Erdogan - mini Hitler na Bosforu (Erdogan i Hitler)

Da li Erdoğan pokušava da bude mali Hitler na Bosforu, koji prijeti da poljulja temelje modernog demokratskog društva i civilizacijskih vrijednosti, pod kapom borbe za iste? Iz poređenja događaja iz mračnih tridesetih godina XX vijeka u Njemačkoj i onih oko prošlomjesečnog neuspjelog puča u Turskoj, mogao bi da se donese takav zaključak.

Nakon internet zajednice i određeni austrijski političari su u svojim skorašnjim izjavama uporedili ponašanje prvog čovjeka Turske – Recepa Tayyipa Erdoğana, sa ponašanjem nacionalsocijalista i Adolfa Hitlera prilikom i nakon paljenja Rajhstaga. Zašto?

Veza paljenja Rajhstaga i puča

Događaj poznat pod nazivom „Paljenje Rajhstaga“ (Der Reichstagsbrand) odnosi se na požar u parlamentu Njemačke koji se desio 27. februara 1933. godine u Berlinu. Paljenje zgrade njemačke skupštine Adolf Hitler i njegova Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (NSDAP ili NS) su iskoristili za apsolutno preuzimanje vlasti i stvaranje sistema u kome je Adolf Hitler zajedno sa svojim enesovcima imao neograničena prava. Nacisti su praktično odmah nakon paljenja Rajhstaga optužili komuniste i „komunističku zavjeru“ za paljenje predstavničkog tijela versajske Njemačke. Sa druge strane, mnogi protivnici Hitlera kao i određeni nezavisni posmatrači smatrali su da je požar podmetnut od strane samih nacionalsocijalista.

Događaj koji se desio prije nešto manje od mjesec dana (15. i 16. jula 2016) za sada se naziva samo pokušajem državnog udara, odnosno vojnog puča u Turskoj. Prema informacijama koje se mogu dobiti od većine novinskih agencija u svijetu, puč je pokušao da izvede pobunjeni dio turske vojske koji je bio protiv režima turskog predsjednika Erdoğana. U sukobima između pučista i snaga pod komandom Erdoğanovog režima poginulo je nešto manje od 300 ljudi, a više od hiljadu ih je ranjeno. Erdoğanov režim je kao krivce za pokretanje puča označio svog nekadašnjeg saveznika Fethullaha Gülena i njegove pristalice. Sa druge strane, mnogi protivnici režima kao i određeni nezavisni posmatrači smatraju da je puč iscenirala sama Erdoğanova vlast.

Erdogan - mini Hitler na Bosforu - Paljenje Rajhstaga i eksplozija u turskom parlamentu

Gore: Paljenje Rajhstaga 1933. godine

Dole: Eksplozija u Istanbulu 2016. godine

Pravo nakon paljenja i puča

U slučaju Rajhstaga, dan nakon njegovog paljenja, Hitler je tražio od predsjednika Hindenburga da donese „Dekret predsjednika Rajha za zaštitu naroda i države“, uzimajući kao osnov za to član 48. Ustava Njemačke (koji je u istoriji poznatiji kao Vajmarski Ustav). Dekret je donesen, a njime su suspendovane skoro sve građanske slobode u Njemačkoj, kao što su npr. sloboda izražavanja, sloboda medija, javnog okupljanja, poštovanja privatnosti i sl. Sva ova prava nisu ponovo stupila na snagu za vrijeme vladavine nacionalsocijalista. Ovim potezom NS snage su praktično dobile odriješene ruke da zatvore sve medije koji su smatrani prijetnjom, kao i da izvrše čistku svih koji su nepodobni.

U slučaju puča, nedugo nakon njegovog kraha, turske vlasti su uvele vanredno tromjesečno stanje u skladu sa članom 120. Ustava Republike Turske i suspendovale određene članove Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda prema članu 15. te konvencije. Time je Erdoğanova vlast praktično suspendovala pravo na slobodu izražavanja, slobodu medija, javnog okupljanja, poštovanja privatnosti i sl. Ovim činom Erdoğan je dobio odriješene ruke da zatvori sve medije i zabrani sve publikacije koje smatra prijetnjom, kao i da izvrši čistku svih koji su nepodobni.

Posljedice

Paljenje predstavničkog tijela Njemačke dovelo je do monstruoznih posljedica. Iste noći i narednih dana uhapšeno je nekoliko hiljada ljudi, uključujući komunističke poslanike i rukovodioce, a nakon donešenja Dekreta kojim su ukinuta osnovna prava građana, naci-hobotnica je svoje pipke pružila do svake institucije u Njemačkoj, tjerajući nepodobne i one sa nedovoljnim „rasnim nasljeđem“. Ovo je kasnije dovelo i do Kristalne noći, proganjanja Jevreja, Slovena, Roma i ostalih negermana, holokausta i pokušaja istrebljenja svih političko, etnički, zdravstveno ili na bilo koji drugi način nepoželjnih. Progoni su se širili i na istaknute naučnike, umjetnike, sportiste… pa su Njemačku morali napustiti geniji poput Alberta Einsteina, Ericha Maria Remarquea, Bertolta Brechta, Thomasa i Heinricha Manna. Spaljivane su „izdajničke“ knjige koje „kvare“ njemačko dostojanstvo, a svaka kritika režima je bila zabranjena.

Erdogan - mini Hitler na Bosforu - Paljenje knjiga

Gore: Paljenje knjiga nepoželjnih autora za vrijeme Hitlerove vlasti

Dole: Uništavanje knjižara i  knjiga nepoželjnih autora za vrijeme Erdoğanove vlasti

U slučaju puča u Turskoj već je došlo, i još uvijek dolazi do monstruoznih posljedica. Dan nakon pokušaja puča i u danima koji su slijedili na desetine hiljada ljudi je protjerano sa svojih poslova u vojsci, sudstvu, školstvu, upravi, zdravstvu, policiji… a nekoliko hiljada građana je pritvoreno pod sumnjom da pomažu Gülenov pokret i da su bili zavjerenici u puču. Zabranjeno je slobodno kretanje i izlazak iz zemlje, dok su se mnogi mediji i škole našli pred zatvaranjem i pod zabranama. Iz Turske dolaze vijesti o tome kako zatvorenici na neljudske načine muče zatvorenike za koje se sumnja da su učestvovali u puču, dok čuvari reda ne čine ništa da to spriječe. Sve u ime zahtjeva svjêtine i „bijesnog“ naroda, koji traži odmazdu za učinjen napad na njihovu državu. Spaljuju se „izdajničke“ knjige koje „kvare“ tursko dostojanstvo, a svaka kritika Erdoğanovog režima je zabranjena.

Izbori i demokratija Hitlera i Erdoğana

Adolf Hitler je na vlast manje-više došao izborima. Protekom vremena podrška naroda njegovom programu je postala daleko nadpolovična. Godinama su krvožedni naci vojnici revnosno izvršavali zadatke, dok se plebs kleo u svog vođu zaklinjući mu se na vjernost do groba. Održavani su grandiozni skupovi podrške nacionalsocijalističkom režimu pod patronatom borbe za Njemačku. Na stotine hiljada ljudi je radosno, uz neskriveno ushićenje, mahalo crvenim zastavama Trećeg Rajha i „nepobjedivom“ svastikom. Na sav glas se pričalo kako one koji su protiv Njemačke (protiv Hitlera) treba oštro kazniti, ubiti, protjerati i odstraniti ih iz tkiva njemačkog naroda. Novine u Njemačkoj su zahuhtavale situaciju člancima, pozivajući na progon, dok su određeni mediji u svijetu Hitlera slavili kao velikog reformatora. Uživajući u pažnji i naklonosti puka, Adolf je obožavao držati govore o gradnji nove Njemačke, jače i bolje, uz manipulisanje širokim masama. Bismarck je otišao u prošlost, a novi otac nacije postao je Führer Hitler. Sve ovo se dešavalo uz izgovore da Hitler ima većinsku podršku svog naroda, i da se u većinsku podršku naroda ne smije dirati.

Erdoğan je na vlast došao izborima. Protekom vremena podrška naroda njegovom programu je postala daleko nadpolovična. Određeni pripadnici turskog naroda koji „samo brane Tursku“ revnosno traže da se izdajnici kazne, i da se ne smije imati milosti prema njima, a plebs se kune u svog vođu, novog sultana, zaklinjući mu se na vjernost do groba. Održavaju se grandiozni skupovi podrške režimu pod patronatom borbe za Tursku. Na stotine hiljada ljudi radosno, uz neskriveno ushićenje, maše crvenim zastavama Turske, koje se koriste umjesto stranačkih. Na sav glas se priča kako one koji su protiv Turske (protiv Erdoğana) treba oštro kazniti, ubiti, protjerati i odstraniti ih iz tkiva turskog naroda. Mediji u Turskoj i određeni u ostatku svijeta, zahuhtavaju situaciju u člancima, pozivajući na progon „izdajnika“. Uživajući u pažnji i naklonosti puka, Recep voli ponavljati kako je ovo nova, a ne stara Turska, uz manipulisanje širokim masama. Atatürk odlazi u prošlost, a novi otac nacije polako postaje sultan Erdoğan.Sve se ovo dešava uz izgovore da Erdoğan ima većinsku podršku svog naroda, i da se u većinsku podršku ne smije dirati.

Zašto Evropa ni onda ni sada ne čini praktično ništa?

Evropske države nisu praktično ništa uradile da se spriječe zločini naci-režima sve dok i njima naci-režim nije došao pred kućna vrata. Nacionalsocijalistička diktatura pod Hitlerovom ideologijom je od 1933. godine i paljenja Rajhstaga, pa do konačnog kraha 1945. godine, u smrt direktno i indirektno poslala na desetine miliona ljudi i napravila materijalnu štetu od koje se određeni dijelovi Evrope ni dan danas nisu oporavili.

Evropske države ništa praktično ne rade da se spriječe zločini Erdoğanovog sultanata. Vjerovatno neće ništa ni uraditi sve dok i njima njegov režim ne dođe pred kućna vrata. Tu i tamo objavi se poneko saopštenje i osuda, ali konkretne akcije na zaustavljanju totalitarnog ludila u Turskoj nema. Izgleda da nikoga, sem pojedinaca u svim evro-državama ne zanima onaj dio naroda Turske koji je potlačen, nad kojim se vrši tortura, kojem se uskraćuju osnova prava. Nikoga ne zanimaju pojedinci, slobodoumni Turci koji su postali persona non grata u sopstvenoj zemlji i na koje je zakačen znak mete pod režimom Erdoğana. Isto tako se ćutalo onda kada su Jevreji odstranjivani iz života Trećeg rajha. Niemöllerove riječi o onima koji ćute dok druge odvode, cijeloj Evropi treba da odzvanjaju u ušima. Juče su došli po Gülenovce i svi su ćutali, danas su došli po prosvjetare i sudije i svi ćute, sutra će radikalna neootomanska sila u sadejstvu sa militantnim teroristima iz ISIL-a zakucati na vrata Evrope, ali tada će već biti kasno.

Da li je Erdoğan mali Hitler na Bosforu?

Uz Islamsku državu u predvorju, i nepovoljnu vojno-političku situaciju u svijetu, u kojoj zemlje Istoka i Zapada ne sarađuju dovoljno, u vremenu kada ekstremizam i radikalizam postaju ustaljena matrica, režim u nekadašnjem bolesniku, koji je vaskrsnuo u krvi nedužnih, prijeti da postane opasna mašina za uništenje evropske kulture, evropskih vrijednosti, ljudskih prava i svega onog na šta bi svaki Evropljanin trebao biti ponosan. Većinska podrška naroda nikada ne može biti izgovor za uskraćivanje osnovnih ljudskih prava, uvođenje smrtne kazne i diktaturu. Sve dok apsolutno 100% ljudi (a to znači i onih koji su maloljetni i nemaju pravo glasa, i oni koji se danas rode, pa čim dođu do trezvenog razmišljanja, i onih stranaca koji hoće da dođu u Tursku) ne prihvate da im se ukinu osnovna prava i da im režim može raditi šta hoće, nedopustivo je ovo što Erdoğan radi. Nažalost, prevelika je koincidencija sa Führerovim režimom, da bi bila slučajna.

Ljudska prava i dostojanstvo čovjeka imaju alternativu, a ona se zove fašizam, tiranija, vjerski fanatizam, diktatura ili srednjovjekovno mračnjaštvo u modernom oklopu… Evropa više nikada ne bi smjela sebi dozvoliti ogromne greške u nečinjenju ničega na zaustavljanju apsolutističkog i tiranskog ludila.

Cuiusvis hominis est errare, nullius nisi insipientis perseverare in errore

Erdogan - mini Hitler na Bosforu - Skupovi podrske

Gore: Skup podrške Hitleru i politici  njegove nove Njemačke

Dole: Skup podrške Erdoğanu i politici njegove nove Turske


Izvori za fotografije i više informacija o gore napisanom:

Beginn der nationalsozialistischen

Claudia Koonz, The Nazi Conscience, [Belknap Press, 2003]

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

Erdoganova demonstracija moći – stotine hiljada ljudi na ulicama Istanbula

Explosion at Turkish Parliament

Gulen books destroyed Malatya, Turkey 7-17-2016

Milioni ljudi na skupu za demokratiju u Istanbulu

Nazi Party Rally

Recep Tayyip Erdoğan – Hitlers Germany Example Effective Government

Reichstag – Fire Conspiracy Theories

Reichstag fire

The Reichstag Burns

Turkey’s President cites Germany under Hitler as example of effective government

Turkish Constitution

U Turskoj više od 49 000 otkaza nakon neuspjelog puča

Uhapšeno oko 6000 osoba osumnjičenih za zaveru

Zašto bi Erdogan pokrenuo puč protiv samog sebe?

Weimar Constitution

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *