kontakt@dejanlucka.com

I lijevo i desno na istoj strani: kako se desio Beograd 7. 7. 2020.

Dejan Lučka | O društvenim i pravnim temama

I lijevo i desno na istoj strani: kako se desio Beograd 7. 7. 2020.

I lijevo i desno na istoj strani - kako se desio Beograd 7. 7. 2020.

Kolumna koju sam napisao za magazin BUKA

Kolumna je dostupna na sljedećem linku: I lijevo i desno na istoj strani: Kako se desio Beograd 7. 7. 2020.


Sinoć se na području ispred zgrade Narodne skupštine, RTS-a i Skupštine grada Beograda odvijao pravi mali rat između demonstranata i policijskih organa Srbije. Policija je morala čak da  upotrebom suzavca u velikim količinama i uz primjenu teške sile rastjera ljude koji su se okupili.

Šta je bio okidač?

Okidač za okupljanje velikog broja građana je bilo saopštenje predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, o uvođenju novih restriktivnih mjera, kao što je zabrana okupljanja više od pet osoba na jednom mjestu i ponovno uvođenje policijskog časa preko vikenda. Sve ovo zbog pogoršane epidemiološke situacije. Međutim, povod je bilo i već nakupljeno nezadovoljstvo naroda mnogim stvarima u državi.

Epidemiološka situacija ovih dana je stvarno alarmantna. Više hiljada ljudi je zaraženo virusom korona, a njih preko 100 se nalazi na respiratorima, dok je samo juče preminulo 13 građana. Građani se sa pravom pitaju, kako je došlo do toga i da li je država kriva zbog prevelikog popuštanja mjera.

Na početku epidemije u Srbiji su uvođene restriktivne mjere, od zabrane kretanja i okupljanja do obustave rada gradskog i prigradskog prevoza. Međutim, već u junu mjesecu ograničenja su skoro u potpunosti nestala, a građanima je rečeno da slobodno nastave sa normalnim životom.

U javnosti je „struka” davala oprečne informacije o virusu i time dodatno unosila nepovjerenje i nedoumice među ljude. Odigravane su fudbalske utakmice sa publikom i sa skoro nepostojećim mjerama zaštite, na kojima se okupljalo više desetina hiljada ljudi. Tu je bio i teniski turnir, kao i stranački skupovi na sve strane. Održani su i izbori, otvarani su tržni centri i poslovne prostorije, dok je na to sve nošenje maski bilo totalno neobavezno i samo preporučeno od strane nadležnih organa.

Ali nedugo nakon održavanja izbora u javnosti su se počele pojavljivati informacije o velikom broju zaraženih i o veoma teškoj situaciji u kojoj se država nalazi. Pri tome su ljudi iz struke napominjali da za takvu sliku nisu krivi izbori ni sportska takmičenja, već građani koji se ne pridržavaju preporuka.

Istina je da građani Beograda nisu u velikoj mjeri nosili zaštitne maske koje su bile preporučene niti su držali fizičku distancu, ali je i istina da su ih tokom maja i juna uvjeravali da je situacija pod kontrolom i da nema razloga za pretjeranu brigu. Čak su sa različitih strana dolazile i misli da bi sad trebalo da se svi građani zaraze virusom, jer je on oslabio.

Pri svemu tome su istraživački novinari pronašli i dokaze da vlast ne daje javnosti prave cifre kada su u pitanju preminuli od virusa, što je dobrano uzburkalo javnost u Srbiji, a ljekare koji se nalaze u Kriznom štabu i političare natjeralo da građanima objašnjavaju razliku u zvaničnim i neznaničnim ciframa, kada su u pitanju preminuli.

Najava novih restrikcija

Kao šlag na tortu cjelokupne zbrke oko virusa došle su i sinoćnje najave novih pooštravanja mjera, odnosno restrikcija u pogledu okupljanja i kretanja, kao i najava obaveznog vakcinisanja velikog broja građana.

Već nekoliko minuta po najavi novih mjera, po beogradskim ulicama, u kafićima i javnom prevozu počelo je šuškanje o tome da „ovo više nije normalno” i da se „nešto mora uraditi”, odnosno da se moraju održati protesti.

Uskoro se desilo i spontano okupljanje građana ispred zgrade Narodne skupštine. Na istoj strani našla se beogradska ljevica i desnica, liberalne i konzervativne snage, pripadnici različitih političkih partija sa različitim pogledima na budućnost Srbije, protivnici vakcinacije i uvođenja 5G mreže, studenti, kao i različite grupe građanskih aktivista. Jednostavno, ispred Skupštine su se okupili građani Beograda.

Dok je povod za dolazak na skup za jedan dio njih bilo obraćanje predsjednika na televiziji, za druge je povod bilo konstantno mijenjanje mjera i različita pozicija sa koje nastupaju državni organi. Dobar dio građana je bio bijesan jer je smatrao da ih neko konstantno „vuče za nos”, a jedan dio njih se okupio zbog loših medicinskih usluga i odnosa javnih organa prema bolesnima. Takođe, određene grupe su se okupile i zbog šuškanja u kuloarima da će Vučić u Briselu uskoro potpisati „predaju” Kosova i Metohije.

U globalu, sinoć se desio ogroman skup građana sa svih strana političkog spektra, različitih stavova i različitih pogleda na svijet. Međutim, iako su se na okupljanju nalazili ljudi sa različitih strana političkog spektra, velikih sukoba između demonstranata nije bilo. Desili su se samo incidenti kao što je tjeranje bivšeg generalnog sekretara Ujedninjenih nacija Vuka Jeremića sa skupa i par napada na novinarske ekipe koje su snimale događanja.

Dok je na početku među demonstrantima bilo i porodica sa djecom, po početku prvih incidenata taj broj se smanjio. Ipak, sve vrijeme skupa su dolazili novi građani željni da iskažu nezadovoljstvo trenutnim stanjem, obraćanjem vlasti i mjerama.

Nedugo nakon toga počeli su i ozbiljni incidenti i sukobi sa policijom, koji su doveli do upada u Skupštinu, oštećenja javne imovine, paljenja policijskih automobila i marice, bacanja suzavca od policije ka demonstrantima i od demonstranata ka policiji, gađanja kamenjem i priručnim uličnim materijalom i prekomjerne upotrebe sile i kršenja ljudskih prava od strane određenih policijskih službenika. Ovo sve je završilo sa grupisanjem policije i sklanjanjem demonstranata od Skupštine, kao i sa teško i lakše povrijeđenim građanima i policajcima.

Koji su pravi razlozi protesta?

Stav građana Beograda se u velikoj mjeri svodi na to da je novi policijski čas nastavak nelogičnog hoda kojim se kreću mjere koje se sprovode u Srbiji.

Zbog takvog lagodnog odnosa i nemara se opet najavljuju teške restrikcije, iako su stručnjaci i političari najavljivali da do toga neće doći. U ovakvoj nadrealnoj situaciji, u kojoj se za mjesec dana sve preokrene naglavačke jasno je da ništa nije sigurno.

Ljudi su se osjetili uvrijeđenim zbog odnosa državnih organa prema njima, koji ih ne doživljavaju u punom smislu kao građane, već kao subjekte vladanja. Ogroman broj ljudi uopšte nema ili je izgubio povjerenje u rad državnih organa i u mjere koje se propisuju. Čak se i oni koji su bili za apsolutno uvođenje mjera prije koji mjesec, sada pitaju kako je smjelo biti dopušteno da se ukidajući mjere, dođe do ovakve situacije i ima li uopšte smisla sada ponovo ograničavati prava.

Uz uzimanje činjenice da su se na jednom mjestu okupili i ljudi koji su nezadovoljni zbog rada u bolnicama, situacije sa Kosovom, obraćanja predsjednika i generalnog stanja u državi, jasno je da je samo mala iskra nedostajala da situacija eskalira, što se i desilo.

Šuškanja u kuloarima o razlozima nasilja idu ka veoma različitim objašnjenjima. Od onog o „nasilnim desničarima koji su preuzeli protest”, pa do onih o ubačenim pripadnicima službe bezbjednosti i policije koji su namjerno izazvali incidente.

Međutim, šta god bilo prava istina, jasno je da je nezadovoljstvo naroda mnogim stvarima u državi sinoć došlo do tačke usijanja, u kojoj su građani spremni čak i da rizikuju ozbiljne povrede i svoje živote da bi se borili za svoje ideje i stavove.

Da li postoje heroji protesta?

Svakako da su najveći heroji sinoćnjih protesta novinari koji su profesionalno izvještavali sa lica mjesta, uprkos policijskom tjeranju, povremenim napadima, suzavcu i velikoj mogućnosti za ozbiljne povrede. Tu treba posebno istaći novinarke televizije N1 i njihove snimatelje, koji su cjelokupan skup prenosili u maniru najvećih doajena novinarstva. Profesionalno, staloženo, emotivno i uprkos nemogućoj situaciji. Uzimale su izjave od građana i političara sa svih strane, dok su kamere zabilježile mnoge pojedinosti, od nasilnog upada i borbe sa policijom, pa sve do kršenja ljudskih prava od strane policijskih službenika koji su tukli momke koji su mirno sjedili na klupama u parku.

Tu su svakako i građani koji su se uklučivali u program, kao što je momak kome je zbog korona virusa preminuo otac (poznati umjetnik Ljubiša Đurić), i koji je došao na protest da bi izrazio svoje nezadovoljstvo sa ponašanjem medicinskog sektora. Njegov emotivni govor pred kamerama možda je i najupečatljivija scena sa sinoćnjih dešavanja.

Koji je zaključak svega?

U ovakvim okolnostima, nikome više ništa nije jasno. Građani ne znaju šta da misle, da li u potpunosti podržavaju ili ne demonstrante, šta se stvarno dešava sa epidemijom i ko u stvari treba da snosi krivicu za sinoćnje događaje.

Ono što se vidi je to da je ovo jedan od najnasilnijih protesta u dužem vremenom periodu u Beogradu i da, bar na prvu, nije bilo njegovih zvaničnih vođa. Jednostavno se desio protestni otpor prema mnogim nelogičnim i lošim stvarima koje se dešavaju, a koje, iako su različite, direktno pogađaju veliki broj Beograđana.

Nova glavna pitanja su kako će se vlast sada postaviti prema demonstrantima i prema građanima, kao i da li će pripadnici policije koji su prekoračili svoje pravo na upotrebu sile, u stvari i zakonski odgovarati. Takođe još uvijek se ne zna sigurno u kom obimu će biti novih najavljenih mjera, da li će novim pooštravanjem doći do ograničavanja ljudskih prava, da li će mjere biti donošene na nivou države ili na nivou rizičnih područja, kao i da li će se sve to uraditi u skladu sa procedurama.

Sve u svemu, Beograd sigurno ne ćuti, a čeka se kakav će odgovor biti od strane vlasti.


Naslovna fotografija: Beogradski protest, [Autor: Dejan Lučka]