Kako smo dočekali prvu ženu sa hidžabom u Narodnoj skupštini Republike Srpske?
Izjava koju sam dao za Magazin BUKA
Članak je dostupan na sljedećem linku: Kako smo dočekali prvu ženu sa hidžabom u Narodnoj skupštini RS?
Prilikom konstituisanja novog saziva Narodne skupštine RS, medijsku pažnju izazvalo je pojavljivanje novog narodnog poslanika Begije Smajić iz Srebrenice.
Ništa ne bi bilo sporno da se, prilikom čitanja teksta zakletve i preuzimanja mandata, Smajić nije pojavila za hidžabom na glavi.
Podsjetimo, Smajić je u NSRS ušla na listi “Zajedno za BiH”, koja ima četiri poslanika. Ona je profesorica matematike i fizike OŠ Potočari i Prvoj osnovnoj školi u Srebrenici, a bila je odbornica u Skupštini opštine Srebrenica. Begija je rođena u selu Grujčići. Majka je dvojice dječaka, a prije Srebrenice živjela je u Tuzli, a nakon toga i u Kalesiji.
To što je u Skupštinu ušla žena koja nosi maramu, u poprilično monolitnoj sredini, izazvalo je očekivanu medijsku pažnju. Reakcije bi bile iste i u nekim razvijenijim zemljama poput Češke i Slovačke. Kada imate pojedinca koji odskače od većinske, dominantne sredine, prirodno je da njegova pojava privuče pažnju, ali to je ujedno i test za tu istu sredinu, pa i za medije, koji su Begijin ulazak u Skupštinu tretirali kao vijest.
Za pohvalu je izostanak bilo kakve reakcije političara u klupama, koji su pokazali kako žena u marami ne bi trebalo da bude ništa neuobičajeno, jer radi se o toleranciji i prihvatanju drugačijeg. Drugim riječima, onog drugog treba poštovati sa svim njegovim ubjeđenjima i obilježjima. Pogotovo jer su ovakvi primjeri zaista rijetkost.
Međutim, način na koji je pojava nekog „ko odudara od većinske sredine“ dočekana među čitaocima online portala pokazuje da smo još uvijek nedovoljno izloženi različitostima i netolerantni prema drugačijima.
Pozitivnih komentara je bilo zaista mnogo. Na FB grupi portala BUKA većina njih sporila je samu vijest, tumačeći ju kao potpuno irelevantnu.
„Ok, žena nosi maramu. Pa šta?“
„Draga Begija Smajić, od srca Vam želim sreću i kao žena ženi punu podršku u radu. Naravno i veliko poštovanje za Vaš rad sa decom“
„Školovana, pametna žena. Zar je važno što žena nosi maramu! Njen izbor koji treba poštivati. Važnije je ono što će doprinijeti društvu svojim radom i zalaganjem. Hajde ljudi budite već jednom ljudi“
Ipak, izdvojili smo neke od negativnih, pa smo zamolili naše sagovornike da ih protumače.
„Ko ju je pustio sa ovim prvokativnim obilježjima. Nije joj ovo bliski istok“,
„Срам да вас буде у марами она да сједи у нашем парламенту зато се додик бори лично против нацијоналности немам ништа али против мараме имам. Немогу вјеровати шта нам се дешава жалосно.“
„Ako se jedna profesorica ovako oblaci onda je ovo zaista tuzno“,
„Moje Lično Mišljenje je da ovakvo odevanje ne pripada ovom podneblju ni evropskim vrednostima. Zamislite da sada neko ko prihvati budizam dođe u kimonu na zasedanje skupštine?“
Dejan Lučka iz banjalučkog Centra za ljudska prava kaže kako su komentari na prisustvo žene sa hidžabom u NSRS pokazatelj da živimo u društvu u kome je dugo njegovan stav da je „dobro“ samo ono što je približno nama i što ne odudara od ustaljenih obrazaca. Čim većina naroda vidi nešto drugo ili drugačije, to odmah izaziva sumnju i podozrenje.
Takav je slučaj i sa Begijom Smajić. Komentari koji su se mogli čuti i vidjeti u vezi sa njenim ulaskom u Narodnu skupštinu Republike Srpske sa maramom, pokazuju ne samo da određenim građanima/građankama nedostaje tolerancije i prihvatanja drugačijeg, nego i da nešto ogromno škripi u njihovom kućnom vaspitanju, školskom odgoju i kasnijem sazrijevanju. To su ustaljeni obrasci koji se ponavljaju i kada su u pitanju „strašne“ osude Noći vještica jer je „satanistička“, gradnje vjerskih objekata druge konfesije jer „nisu naši“ ili poistovjećivanja nečije vjere sa ubistvima ili terorizmom, ističe naš sagovornik.
Nažalost, naglašava, to se dešava na svim stranama u BiH i pokazuje da je ovo duboko podijeljeno društvo u kojem se samo pokušavamo igrati suživota i tolerancije, dok se „djeca“ koja su u većini na određenom području lako pretvore u nasilnike koji vole da maltretiraju onu „djecu“ koje ima manje.
Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava RS kaže kako su reakcije na to da je u Narodnu skupštinu RS ušla gospodja iz Srebrenice, koja nosi hidžab pokazuju da smo kao društvo sve, samo NE spremni na prihvatanje različitosti.
U komentarima kulminira netorancija i očito neshvatanje stvarnosti u kojoj živimo, doduše, komentari pokazuju na koji način mi kao društvo shvatamo okolnosti u kojim živimo. Dakle, Narodna skupština RS je mjesto za političare i političarke jedne nacije i jedne vjere, i eventualno se mogu tolerisati ni koji se u svom ponašanju i odjevanju ne razlikuju od, da ne kažem, hrišćanske većine, a onda se pojavi gospodja sa hidžabom, još iz Srebrenice.
Ona kaže kako to pojavljivanje izazove niz vrlo uvredljivih komentara, jer njeno prisustvo je direktno suprostavljeno opštoj slici koja se decenijama stvara o geografskom i političkom prostoru RS a to je da je to prostor koji je srpski i za Srbe, i u koji se drugi „moraju uklopiti“.
Ne sporeći kako je ulazak Begije Smajić vijest sama po sebi, Letić dodaje kako je tužno da se to sve desilo toliko godina nakon rata da imamo takvu vrstu različitosti.
Em žena, em nosi maramu, međutim komentari su pokazatelj, koliko mi još uvijek nismo spremni na to. Drugo pitanje koje se nameće jeste koliko će nju tokom njenog mandata pratiti upravo zbog toga, a manje zbog onoga što ona govori i za šta se zalaže. Svi komentarišu njen izgled koji govori o njenon uvjerenju, a niko ne pominje njen politički stav kaže Letić za BUKU.
Originalan članak:
Naslovna fotografija: Narodna skupština Republike Srpske, [Autor: BUKA, fotografija preuzeta sa: Kako smo dočekali prvu ženu sa hidžabom u Narodnoj skupštini RS?]