Mala škola ljudskih prava #2 | Kako zaštititi svoja ljudska prava? | Zaštita pred domaćim organima
Tekst koji sam napisao za magazin BUKA
Tekst je dostupan na sljedećem linku: Mala škola ljudskih prava #1 | Kako se zaštititi pred domaćim organima?
Kada javne intitucije odugovlače postupke, diskriminišu pojedinca ili mu zabranjuju kretanje, veliku nedoumicu stvara pitanje kome se može žaliti na takvo postupanje i da li uopšte postoji mogućnost žalbe. Takođe, tu je i dilema da li pravda treba da se odmah „tjera pred Strazburom” ili se prvo mora ići pred domaće instance? Ko ima pravo da odlučuje o pravima? Kojim organima se treba obratiti? Ko se sve stara o ljudskim pravima građana u BiH?
Veoma je bitno znati da je zaštita ljudskih prava od strane domaćih institucija osnovna i primarna zaštita. To znači da, u ogromnoj većini slučajeva, ne možete da tražite zaštitu na međunarodnom nivou ukoliko niste pokušali da je dobijete u domaćem okviru. BiH treba da samostalnim mjerama otkloni povrede ljudskih prava prije nego što se one iznesu pred međunarodne institucije.
Tek ako se ispostavi da je država nesposobna da zaštiti prava građana, onda je moguća i poželjna intervencija na međunarodnom nivou. Ipak, postoje i mogućnosti da se preskoče institucije BiH, ukoliko je zaštita u domaćem sistemu „osuđena na neuspjeh”, kao i ako su unutrašnji mehanizmi nedjelotvorni, nepostojeći, neefikasni ili neadekvatni imajući u vidu prirodu učinjene povrede prava.
Konkretno, ljudska prava u BiH su obavezni da štite svi domaći organi pod kontrolom javnih vlasti. Ovo se odnosi na sve organe u okviru Republike Srpske, Federacije BiH, Brčko Distrikta, kantona, opština i same države. Dakle, obaveza svih institucija je da se prava i slobode iz ustavâ, zakona i međunarodnih instrumenata poštuju. Država mora da preduzima mjere kako bi osigurala poštovanje prava ali i da se uzdrži od određenih radnji kako ne bi ometala uživanje prava.
Sudska zaštita
Zaštita prava se može tražiti pred domaćim sudovima, koji su različito određeni i organizovani, u zavisnosti od svoje nadležnosti, materije kojom se bave i stepena u kojem odlučuju. Građani imaju pravo da kršenje svojih osnovnih prava iznesu pred sudove u određenim postupcima, kao što su krivični ili građanski, naravno, u zavisnosti od toga o čemu se radi u konkretnom slučaju.
Takođe, pojedinci, koji smatraju da su im nekom odlukom povrijeđena njihova prava, imaju pravo i da podnesu apelaciju Ustavnom sudu BiH, nakon što iscrpe prethodne pravne lijekove. Ovo iscrpljivanje pravnih lijekova je veoma bitna stvar, kada su u pitanju obraćanja najvišim sudskim instancama u BiH, ali i u inostranstvu.
Pravni lijekovi su posebne izjave volje, odnosno radnje kojom građanin od nadležnog tijela višeg stepena traži ispitivanje ispravnosti akta koji je donijelo niže tijelo. Njima se traži preispitivanje odluka organa koji je u nižem stepenu donio odluku, ukidanje ili preinačenje te odluke.
Kao primjer za ovo može da posluži jedan građanski postupak koji se vodi pred sudom i u kome se traži zaštita prava u sporu oko vlasništva nad kućom. Tako, kada prvostepeni osnovni sud donese svoju presudu, pravni lijek na njegovu presudu postaje žalba drugostepenom okružnom sudu, revizija se izjavljuje Vrhovnom sudu Republike Srpske, a apelacija Ustavnom sudu BiH je posljednji korak u državi za zaštitu prava.
Za postupke pred sudovima uvijek je dobro angažovati advokata, tj. stručnu osobu kojoj je postupanje pred sudovima profesija. Advokati su ovlašćeni da daju pravnu pomoć, sastavljaju podneske, kao što su tužbe, zahtjevi, žalbe i sl. i zastupaju fizička i pravna lica. Iako se, naravno, u određenim slučajevima može i samostalno istupati pred sudom, uključivanje advokata od početka je dobar način da se osigura pravilno pisanje predstavki, izjavljivanje pravnih lijekova na vrijeme, osiguraju odgovarajući pravni savjeti i dobije istinska pravna podrška.
Zaštita pred ombudsmenom
U BiH postoji i Institucija ombudsmena za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u Banjoj Luci, koja se bavi zaštitom prava fizičkih i pravnih lica, u skladu sa garancijama datim u Ustavu BiH i međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku Ustava. Ova Institucija razmatra različite predmete koji se odnose na povredu ljudskih prava počinjenu od strane bilo kojeg organa vlasti.
Ombudsmenu se može obratiti svako fizičko i pravno lice koje ima određeni legitiman interes. Žalba se može izjaviti pisanim putem, putem pošte, faksa, slanjem mejla ili ličnim dostavljanjem. U žalbi je potrebno da se iznese kraći opis događaja, činjenica ili odluka koje dovode do toga da je potrebna žalba, a uz nju je poželjno priložiti fotokopije dokumentacije koja je relevantna. Ombudsmeni mogu da odbiju da razmatraju određenu žalbu koja je, između ostalog, zlonamjerna, neosnovana ili koja je predočena van roka od 12 mjeseci nakon pojave događaja, činjenica ili odluka na koje se lice žali.
Ukoliko se utvrdi da je došlo do povrede prava, ombudsmen izdaje preporuku nadležnim organima da preduzmu mjere kako bi se ispravile povrede. Uz to, Institucija ombudsmena savjetuje građane kako da iskoriste pravna sredstva ili ih upućuje na odgovarajuće institucije. Međutim, ombudsmeni ne mogu da mijenjaju odluke organa vlasti, ne miješaju se u proces odlučivanja sudova, niti mogu dodijeliti nadoknadu za utvrđene povrede ljudskih prava.
Zaštita pred izvršnim i upravnim organima
U izvršnoj vlasti na nivou BiH postoji Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH koje, između ostalog, prati sprovođenje međunarodnih konvencija i drugih dokumenata iz oblasti ljudskih prava i promoviše i štiti ljudska prava i slobode. Sektor za ljudska prava u ovom ministarstvu prima i obrađuje molbe, žalbe i predstavke pojedinaca i grupa u cilju zaštite njihovih prava i daje ocjene i preporuke nadležnim institucijama i tijelima državnih i entitetskih vlasti o otklanjaju kršenja, odnosno zaštiti ljudskih prava.
Na nivou entiteta, Distrikta Brčko i kantona takođe postoje različita ministarstva i odjeljenja koja u jednom dijelu svojih aktivnosti sprovode i određenu zaštitu ljudskih prava. Kada su u pitanju prava pojedinca ili grupe lica, uvijek je dobro uputiti određeni podnesak ministarstvima ili odjeljenjima koja imaju određenu nadležnost u pogledu zaštite prava građana, a prije pisanja pritužbe dobro bi bilo da se na sajtovima ovih institucija saznaju njihove tačne nadležnosti i način na koji im se može poslati dopis.
Isto tako, pojedinci veoma često imaju komunikaciju sa određenim organima javne uprave odnosno lokalne samouprave, koji imaju i određena ovlašćenja u pogledu zaštite ljudskih prava. Svi upravni organi su dužni da poštuju i štite ljudska prava, i da u svom postupanju primjenjuju standarde ljudskih prava.
Ipak, lako se može desiti da je nekome npr. onemogućeno pravo na ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu, penzijsko osiguranje ili pravo na obrazovanje, zbog loših odluka upravnih organa, diskriminacije koja se vrši ili nepravilnog primjenjivanja zakona i standarda. U tom slučaju je neophodno saznati koji organ je viši u hijerarhiji postupanja i njemu uputiti podnesak u cilju ispravljanja nepravde. Prije toga je bitno i vidjeti sa organom koji krši prava zašto to radi i da li postoji mogućnost da se kršenje zaustavi ili ispravi.
Čest primjer kršenja ljudskih prava dolazi i od strane policijskih organa. Nerijetka su postupanja policije kojima službenici ograničavaju pravo na slobodno okupljanje, slobodno kretanje ili vrše zlostavljanje nad građanima.
Pored obraćanja nadležnim institucijama kao što su sudovi ili ombudsmen, svakako bi trebalo koristiti i druge mehanizme pritužbi, kao što su npr. obraćanja službama koje se u ministarstvima unutrašnjih poslova brinu za zaštitu integriteta i zakonitosti u radu. Njima se mogu dostaviti predstavke, u nekim slučajevima samo pisanim dostavljanjem, a u drugim i slanjem mejla, sa navodima okolnosti, eventualnih povreda, od koga su one došle, na koji način, itd. Sve ovo u cilju prestanka kršenja prava i sankcionisanja odgovornih za kršenje.
Zaštita pred parlamentarnim tijelima
Kada su u pitanju parlamenti, na nivou BiH, pri Parlamentarnoj skupštini, postoji Zajednička komisija za ljudska prava, koja razmatra različita pitanja koja se odnose na ostvarivanje ljudskih prava koja su garantovana Ustavom i zakonodonosilaštvom u BiH, dok se neke druge komisije takođe dotiču pitanja iz oblasti ljudskih prava.
U Narodnoj skupštini Republike Srpske Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu razmatra pitanja koja se odnose na ljudska prava i slobode, dok Odbor jednakih mogućnosti utvrđuje i prati sprovođenje politike ravnopravnosti i zaštite ljudskih prava.
U Federaciji BiH postoje komisije za zaštitu ljudskih prava i sloboda Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta FBiH, koje razmatraju pitanja u vezi sa kršenjem sloboda i prava građana.
U Brčko Distriktu postoji Komisija za zaštitu ljudskih prava Skupštine BD BiH koja razmatra zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda građana Distrikta. Takođe, kantoni u FBiH imaju parlamentarna radna tijela koja se bave ljudskim pravima, dok na nivou lokalne samouprave i neka od tijela lokalnih opštinskih skupština imaju određenog doticaja sa ljudskim pravima.
Svim ovim komisijama, odborima i ostalim tijelima koja se bave ljudskim pravima mogu se uputiti dopisi koji su vezani za poštovanje i kršenje ljudskih prava, vladavinu prava i pojave koje su u vezi sa tim. Parlamentarci koji predstavljaju građane moraju da imaju uvid u to kakva je situacija na terenu u vezi sa ljudskim pravima. Zato bi građani trebalo da im dostavljaju dopise u vezi sa stanjem ljudskih prava i kršenjem istih, ali i da traže od njih da razmatraju te dopise, da pokrenu procedure koje mogu i da se u skladu sa nadležnostima predstavničkih tijela bore za bolji položaj ljudskih prava.
Zaštita pred posebnim tijelima
U BiH postoje i posebne agencije i centri koji su zaduženi za zaštitu i praćenje poštovanja određenih ljudskih prava. Tako npr. postoji Agencija za zaštitu ličnih podataka, koja ima nadležnost da nadgleda sprovođenje zakona koji se tiču ličnih podataka, kao i da postupa po podnesenim prigovorima nosilaca podataka.
Tu je i Centralna izborna komisija, koja ima zadatak da koordiniše, nadgleda i reguliše zakonitost rada svih izbornih komisija i biračkih odbora te da izbori u BiH proteknu u demokratskoj i fer atmosferi.
Takođe, postoji i Agencija za ravnopravnost polova, koja treba da prati i analizira stanje ravnopravnosti polova i na osnovu rezultata analiza i praćenja sačinjava posebne izvještaje, mišljenja, sugestije i preporuke radi upućivanja nadležnim tijelima na državnom nivou, kao i gender centri Srpske i Federacije čiji je cilj podrška uvođenju jednakosti i ravnopravnosti polova u sve oblasti života, kao i rad i praćenje položaja žena i implementacija njihovih zagarantovanih prava.
Ovo nisu jedina tijela koja imaju određene dužnosti u pogledu zaštite ljudskih prava te su pored njih stvoreni i drugi organi i agencije na različitim nivoima, koje na neki način dolaze u doticaj sa ljudskim pravima. Kako postoji više ovih tijela, koja imaju određena zaduženja u odbrani ljudskih prava i sloboda, dobro bi bilo da se, u trenutku kada se traže institucije nadležne za postupanje, pogleda Adresar institucija u BiH, koji se može naći na internetu (http://www.adresar.ads.gov.ba/).
Kada je u pitanju obraćanje ovim organima, postoje različita pravila i prakse. Zato je potrebno, kada se nađe određeni organ, odmah otići na njegovu internet stranicu i upoznati se sa postupkom pred njim. Prije svega, potrebno je saznati koje su tačno njegove nadležnosti i na koji način taj organ može da pomogne pri zaštiti prava, a nakon toga i na koji način se taj organ može kontaktirati i kako mu se može uputiti podnesak.
Tako se npr. Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH pojedinac može obratiti sa primjedbom i prigovorom koji se odnosi na kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka. Dakle, ako pojedinac vjeruje da je njegovo pravo na zaštitu ličnih podataka prekršeno, ili da se njegovi podaci ne obrađuju pravično, on ima pravo da uloži prigovor ovoj Agenciji, pisanim putem ali i slanjem mejla. Isto tako, Agenciji za ravnopravnost polova BiH i gender centrima može se podnijeti podnesak u slučaju da određeno lice smatra da su mu aktom, radnjom ili nepostupanjem organa ili pravnog lica povrijeđena prava koja su garantovana Zakonom o ravnopravnosti polova.
Opet, kako je veliki broj ovakvih organa, a postupci i nadležnosti nisu isti kod svake agencije ili centra, potrebno je uvijek saznati njihove tačne nadležnosti, pronaći načine za obraćanje i kontaktirati ih u skladu sa sredstvima koja su predviđena.
Šta je bitno znati?
Generalno gledano, u sitemu BiH postoji veliki broj javnih tijela koja imaju nadležnost da štite, prate provedbu ili brinu o ljudskim pravima. Međutim, pored velikog broja takvih organa, veliko je pitanje koliko je njihov rad svrsishodan i da li služi istinskoj zaštiti ljudskih prava u praksi.
Veliki broj organa koji se bave ljudskim pravima ne znači po automatizmu i dobru zaštitu ljudskih prava, jer se oni uglavnom doživljavaju kao „plijen” političkih partija, a ne kao mjesto na kojem bi trebalo da rade ljudi koji istinski žele da se bore za osnovna prava. Često se dešava da u takvim organima rade oni koji često krše prava drugih ili podržavaju i ohrabruju državno kršenje temeljnih prava građana.
Ipak, to ne znači da se tim tijelima ne treba obraćati. Prvenstveno zato što u institucijama zaista postoje ljudi koji rade svoj posao u skladu sa zakonom i trude se da osiguraju poštovanje i zaštitu ljudskih prava. Tu je svakako i činjenica da se obraćanjem određenoj instituciji nekada može brzo otkloniti kršenje prava ili dobiti zadovoljština. Ukoliko nema obraćanja, onda se kršenje prava često nastavlja.
Zbog toga je veoma je važno da se građani dobro informišu o svojim pravima. U današnjem vremenu to mogu da urade jednostavnom pretragom na internetu, obraćanjem organizacijama nevladinog sektora koje se bave ljudskim pravima, a naročito pravom ljudskih prava, kao i advokatima i profesionalcima koji se bave pitanjima vezanim za ljudska prava.
Nažalost, česta je situacija da ljudi jednostavno ne mogu da se bave slanjem dopisa na više instance ili konstantnom borbom koja nekada zna biti i zamarajuća. Međutim, ukoliko se ne krene sa borbom, državni organi u ogromnoj većini slučajeva neće ni mariti da zaustave kršenje prava ili da saniraju posljedice kršenja. Jednostavno, građanin mora sam da se potrudi da bi došao do svojih prava. Veoma je bitno da se svaki put kada se prekrši neko pravo, građani obraćaju svim mogućim institucijama koje su nadležne. Ako jedna žalba ne urodi plodom, treba ići na još više instance i različite nadležne institucije, dok se stvar ne riješi ili dok se ne iscrpe sve moguće instance u okviru države.
Ukoliko stvari pred organima javnih vlasti ne idu predviđenim tokom i postoji opšta opstrukcija napora da se zaštite ljudska prava, značajna stvar može da bude i obraćanje medijima. Novinari i medijske kuće bi trebalo da budu istinski čuvari javnog interesa i brana svim onim pojedincima i grupama koji hoće da nečujno kroz državne organe ostvare sopstvene sumnjive interese kršeći ljudska prava. Slanje dopisa medijima uz opise slučajeva nekada može da pomogne da se stvari ubrzaju na mjestima koja odlučuju o pravima.
Svakako, tu su internet i društvene mreže preko kojih se može doprijeti do velikog broja sugrađana, koje takođe može interesovati slučaj o kome se radi. Prezentovanje slučaja i državnih prepreka pred auditorijumom na društvenim mrežama, slučaj može izložiti javnosti i tako ga učiniti sve težim za zaobilaženje od strane institucija.
Na kraju, ali svakako ne i najmanje bitno, ukoliko neki od prethodno navedenih načina ne mogu da prođu uvijek, tu je i građanski bunt u skladu sa zakonima i standardima ljudskih prava. On se realizuje kroz sastavljanje proglasa, građanske inicijative, proteste, organizovanje u veće neformalne i formalne grupe i sve ostale dozvoljene, legalne i legitimne načine borbe za poštovanje temeljnih prava svakog čovjeka.
U sljedećem nastavku: Kako zaštititi svoja ljudska prava? Zaštita pred međunarodnim organima.
Izvori; Za više o ovoj temi vidjeti:
Vodič za dobru praksu u pogledu domaćih pravnih lekova, [Generalni direktorat, Savjet Evrope: 2013];
Ivana Krstić, Tanasije Marinković, Evropsko pravo ljudskih prava, [Savjet Evrope, Beograd: 2016];
Milica Marinković, Nuala Mole, Upravni postupak iz ugla ljudskih prava – Priručnik za javnu upravu, [A11 Inicijativa za ekonomska i socijalna prava, Beograd: 2019];
Dejan Lučka, Ljudska prava u Bosni i Hercegovini 25 godina nakon Dejtona (Lijek za krvavi sukob kao današnji temelj ljudskih prava), [Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo: 2020];
Ustav Bosne i Hercegovine – Aneks IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (UBiH), [pregovori započeti u Dejtonu 21. novembra 1995, a sporazum potpisan u Parizu 14. decembra 1995];
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, [Službeni glasnik Bosne i Hercegovine brojevi 22/2014 i 57/2014];
Zakon o sudovima Republike Srpske, [Službeni glasnik Republike Srpske, brojevi 37/2012, 14/2014, 44/2015, 39/2016 i 100/2017];
Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine, [Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, brojevi 38/2005, 22/2006, 63/2010, 72/2010, 7/2013 i 52/2014];
Zakon o sudovima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, (Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, broj 18/2020;
Zakon o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, [Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, brojevi 19/2002, 35/2004, 32/2006, 38/2006 i 50/2008];
Poslovnik Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, [Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, brojevi 79/2014, 81/2015, 97/2015, 78/2019 i 26/2020];
Poslovnik Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, [Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, brojevi 58/2014, 88/2015, 96/2015 i 53/2016];
Poslovnik Narodne skupštine Republike Srpske, [Narodna skupština Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske broj 66/2020];
Poslovnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, [Predstavnički dom Parlamenta FBiH, Službene novine Federacije BiH, brojevi 69/2007, 2/2008];
Poslovnik Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, [Predstavnički dom Parlamenta FBiH, Službene novine Federacije BiH, brojevi 27/2003, 21/2009];
Poslovnik o radu Skupštine Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, [Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, brojevi 54/18 – prečišćeni tekst, 17/20];
Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine, [Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, brojevi 5/2003, 42/2003, 26/2004, 42/2004, 45/2006, 88/2007, 35/2009, 59/2009, 103/2009, 87/2012, 6/2013, 19/2016 i 83/2017];
Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine, [Službeni glasnik Bosne I Hercegovine, brojevi 49/2006, 76/2011 i 89/2011];
Izborni zakon Bosne i Hercegovine, [Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, brojevi 23/2001, 7/2002, 9/2002, 20/2002, 25/2002 , 4/2004, 20/2004, 25/2005, 77/2005, 11/2006, 24/2006, 33/2008, 37/2008, 32/2010, 48/2011, 63/2011, 18/2013, 7/2014, 31/2016, 54/2017 i 41/2020];
Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini – prečišćeni tekst, [Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 32/2010];
Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, [Sarajevo: 11. 1. 2013];
Naslovna fotografija: Ljudska prava, [Autor: Darwin Laganzon, fotografija preuzeta sa: Pixabay]
