kontakt@dejanlucka.com

Međunarodni dan slobode medija

Dejan Lučka | O društvenim i pravnim temama

Međunarodni dan slobode medija

Medjunarodni dan slobode medija

Članak koji sam napisao za Banjalučki centar za ljudska prava

Članak je dostupan na sljedećem linku: Međunarodni dan slobode medija


Međunarodni dan slobode medija, Dan slobode medija ili Svjetski dan slobode štampe obilježava se 3. maja svake godine. Odluka o obilježavanju Međunarodnog dana slobode medija donijeta je na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1993. godine u cilju podizanja svijesti o značaju slobode štampe. Takođe, ovaj dan je ustanovljen i da bi se ukazalo vladama svih država na svijetu da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja.

Dan slobode medija – pravni okvir

Ovo pravo je zagarantovano u mnogim pravnim dokumentima u okviru zakonodavstava većine država na svijetu, ali je na međunarodnom nivou možda i najznačajnije njegovo propisivanje u članu 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima u kome se kaže:

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu da posjeduje mišljenje bez tuđeg uplitanja i da traži, prima i šalje informacije i ideje posredstvom bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

Takođe, ono što je značajnije za pravnu primjenjivost u našoj državi i za samu slobodu izražavanja u Bosni i Hercegovini, ovo pravo je propisano i članom 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i kao takvo je direktno i prioritetno primjenjivo u okviru pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Ovaj član glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne spriječava države da zahtijevaju dozvole za rad televizijskih, radio i bioskopskih preduzeća.

2. Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbijednosti, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, spriječavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Zaštita prava na slobodu izražavanja nalazi se u osnovi demokratije. Sloboda izražavanja doprinosi raspravama o pitanjima od javnog značaja i podstiče sveukupni razvoj svakog pojedinca. Nasuprot tome, proizvoljne zabrane prava na slobodu izražavanja karakterišu totalitarne režime u kojima se politička opozicija ne toleriše, a individualno izražavanje smatra opasnim po društveno jedinstvo. Pravo na slobodu izražavanja je usko povezano sa pravom na slobodu misli i savjesti, koje je zaštićeno članom 9, kao i pravima na slobodu okupljanja i udruživanja, zaštićenim članom 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Prava zaštićena članom 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda obuhvataju pravo da se neko izrazi o određenom pitanju, da prima informacije i da ima sopstveno slobodno i neokovano mišljenje. Pretpostavka za to je društvo koje dozvoljava slobodan protok informacija kroz medije (štampu, televiziju, radio, knjige, časopise itd). Evropski sud za ljudska prava je kroz brojne odluke u vezi sa članom 10. pokazao da društvo može biti istinski demokratsko, samo ukoliko se u njemu štiti pravo na slobodu izražavanja. Tako je u predmetu Handyside v The United Kingdom iz 1976. godine, Evropski sud za ljudska prava u stavu 49. utvrdio da pravo na slobodu mišljenja predstavlja jedno od suštinskih temelja demokratskog društva, kao i osnovni uslov za njegov progres i razvoj svakog ljudskog bića. Pravo na slobodu izražavanja je temeljno pravo za funkcionisanje političkih procesa, a sloboda raspravljanja svih pitanja od javnog interesa je ključna za obezbjeđivanje odgovornosti na svim nivoima javnog života. “Bez slobode primanja i razmjenjivanja gledišta, javnost ne može da učestvuje u demokratskom procesu; nije u mogućnosti da donosi odluke na osnovu informacija i time nije u mogućnosti da na djelotvoran način ima koristi od izbora i drugih oblika uticaja na donosioce odluka koji postupaju u ime birača.” Štampani i elektronski mediji imaju priličnu širinu u kritikovanju kako politike tako i političara.

Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO) svake godine obilježava Međunarodni dan slobode medija održavanjem UNESKO/Giljermo Kano nagrada za slobodu štampe za zaslužne pojedince, organizacije ili institucije koji su dali izuzetan doprinos odbrani i promociji slobode štampe bilo gde u svijetu. Nagrada je nazvana u čast Giljermo Kano Isaza, kolumbijskog novinara koji je ubijen ispred kancelarije njegovog lista El Espektador u Bogoti 17. decembra 1986. nakon članaka koje je Kano napisao, a koji su smetali kolumbijskim narko kartelima. Više o ovoj temi vezano za UNESKO možete saznati na sljedećem linku: World Press Freedom day 2016.

Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine i Disktrikt Brčko moraju u budućnosti na mnogo bolji način zaštiti slobodu izražavanja, a pogotovo moraju pokazati da su spremni da novinarima pruže apsolutnu zaštitu u pogledu slobode izražavanja i slobode protoka informacija. Samo na taj način ovo društvo može istinski ići u bolja i naprednija vremena.


Originalan članak