Početak…
Rođen sam u srcu Krajine ― Banjoj Luci, u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, septembra predratne 1990. godine. Potičem iz radničko-seljačke porodice. Ime „Dejan” sam dobio po Dejanu Savićeviću, koji je оd ’88. do ’92. žario i palio u crveno-bijelom dresu i još u pelenama sam pelcovan ljubavlju prema beogradskoj Zvezdi.
Škola i oko nje…
Osnovnu školu sam završio u Aleksandrovcu, a srednju u Banjoj Luci. Kao klinac, trenirao sam košarku, ne pretjerano uspješno, a dane sam, mimo škole, provodio čitajući sve što mi padne pod ruku, praveći i modelirajući različite makete od šperploče, svako malo sređujući radne alate iz šupe i sabirajući i upoređujući statističke podatake iz različitih sportova, što me je tada neopisivo zabavljalo. Srednju školu sam većinom proveo u buntu, sa razlogom i bez njega, kao i u čestom inaćenju. Nadam se da sam se u tom pogledu kasnije popravio.
U toku srednje škole i nakon njenog završetka radio sam različite poslove: od rada u proizvodnji dijelova za bijelu tehniku, preko nadničenja u štampariji i na sadnji voćki, do različitih akcija na građevini u svojstvu fizičkog radnika.
Pravni fakultet sam završio na Univerzitetu u Banjoj Luci. Za vrijeme studiranja bio sam angažovan u Debatnom klubu Pravnog fakulteta, koji je kasnije prerastao u udruženje, čiji sam suosnivač bio, kao i u Univerzitetskom debatnom klubu Univerziteta u Banjoj Luci, čiji sam takođe suosnivač bio. Bio sam i glavni i odgovorni urednik štampanog izdanja najstarijeg studentskog lista u Republici Srpskoj – Iustitia 1976. Takođe sam pokrenuo online izdanje lista i bio njegov prvi urednik na internetu. Kreator sam i potpisnik više prijedloga i kritika za unapređenje obrazovnih i društvenih procesa na banjolučkom Univerzitetu. Neki od mojih prijedloga su i sprovedeni u djelo.
Postdiplomske master studije sam završio na ustavnopravnom podmodulu javnopravnog modula Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, masterirajući na temi iz oblasti prava ljudskih pravâ, koja je osim ljudskih prava, obrađivala i filosofska, teoretskopravna, ustavnopravna i istorijska pitanja („Teorija paradoksa tolerancije i njena primena u oblasti slobode izražavanja”).
Veliki sam pobornik neformalnog obrazovanja i do sada sam učestvovao na preko stotinu seminara, konferencija, kurseva i treninga iz različitih oblasti, od prava, politikologije i istorije, preko filosofije (da, filoSofije, jer valjda nismo ljubitelji tame, kao što reče i objasni onomad čika Miša, veliki profesor Miloš N. Đurić) i sociologije, sve do tehničkih i digitalnih vještina. Takođe, organizovao sam nekoliko desetina seminara, treninga i konferencija. Više informacija o najznačajnijim od njih možete vidjeti na mom LinkedIn profilu.
Rad i stvaranje…
Do sada sam objavio devetnaest publikacija (knjiga, analiza i priručnika) na srpskom i engleskom jeziku, u izdanjima različitih izdavača. Sva moja pisanija su besplatno i slobodno dostupna u štampanom izdanju (do isteka zaliha), kao i preko interneta u svom digitalnom izdanju. Više o njima možete pročitati ovdje.
Objavio sam i više naučnih i stručnih radova u naučnim časopisima, koji su vezani za prava, politiku i filosofiju. Više o nekima od njih možete pročitati ovdje. Trenutno sam u fazi pisanja pet naučnih/stručnih radova, dvije knjige i više analiza.
Izradio sam i 32 neobjavljene analize i studije, većeg i manjeg obima, za potrebe privatnih lica, kompanija i različitih domaćih i međunarodnih organizacija i pokreta.
Takođe, autor sam i preko stotinu tekstova i članaka u različitim časopisima i na portalima. Teme koje obrađujem kroz analize, kritike i opšte tekstove su vezane za prava, politiku, mentalitet, društvene odnose i (ne)rad i zloupotrebe javnih organa.
Producirao sam i preko dvadeset dužih video klipova, većinom dijaloškog i obrazovnog karaktera, kao i preko 200 video klipova o pravu, politici i društvu u trajanju do tri minute. Neke od tih videa možete vidjeti ovdje.
Idejni sam tvorac i jedan sam od suosnivača Banjalučkog centra za ljudska prava, čiji sam i direktor. Centar je počeo sa radom u cilju razvoja zaštite ljudskih prava na području Bosne i Hercegovine, a pogotovo na području Banje Luke i Republike Srpske. Pored zaštite ljudskih prava, u Centru konstantno radimo na podsticanju poštovanja ljudskih prava i na informisanju/edukaciji građana i javnosti o ljudskim pravima. Više informacija o Centru i aktivnostima u okviru njega možete pročitati ovdje.
Usko se bavim ustavnim pravom, ljudskim pravima (naročito pravom ljudskih prava) i sajber pravom. Veoma sam zainteresovan za nove inovacije i dostignuća, pogotovo ona u domenu digitalnih tehnologija i regulisanja u okviru sajber prava i prava informacionih tehnologija. Svakodnevno se usavršavam iz područja internet prava i generalnog digitalnog znanja, i trudim se da što bolje upoznam i razumijem digitalno društvo, koje je u konstantnom rastu u cijelom svijetu.
Sajber prostor je sadašnjost i budućnost, a digitalna era i doba vještačke inteligencije su tek u začetku. Pored sajber prava, trudim se da naučim što više i o samom funkcionisanju novog „iskodiranog” svijeta. Smatram da je teško govoriti sa pravne i bilo koje društvene strane o internetu, novim procesima i tehnologijama, ukoliko se te tehnologije ne poznaju, bar u osnovi.
Član i počasni član sam više organizacija iz Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. Učestvovao sam u pisanju određenih zakonskih kritika i dokumenata u okviru pravnog sistema Republike Srpske. Više o tome možete pročitati ovdje.
Pored prava i IT noviteta, zanimaju me i politikologija, istorija i filosofija. Volim dobru i nadahnutu književnost i umjetnost, pogotovo ukoliko vuče snagu iz romantizma. Mislim da je rokenrol jedna od najboljih stvari XX vijeka, a da je pank zvuk kojim se pišu stihovi slobode. Posvećen sam cjeloživotnom učenju, te se trudim da kroz teoriju i praksu unapređujem znanje i vještine.
U slobodno vrijeme volim da se bavim sitnim, a ponekada i krupnijim zanatskim radovima, što mi služi kao svojevrstan odmor. Rađanje novih ideja je uvijek dobro staviti ruku pod ruku sa fizičkim i materijalnim stvaranjem. Oduševljen sam pametnim i sposobnim ljudima, velikim bibliotekama, slobodarskim idejama i istinskom ljudskom borbom za boljitak.
U javnom prostoru često kritikujem određene prakse i trudim se da ponudim konstruktivna rješenja. Neokovana i opravdana kritika koja naiđe na plodno tlo, jednog dana možda donese i bolju budućnost. Slobodu izražavanja smatram sastavnim dijelom čovjeka koji se može smatrati slobodnim, te se se iz petnih žila napinjem da je uvijek iskoristim na najbolji mogući način. Nastojim da ne ćutim.
Pored maternjeg srpskog jezika, govorim i engleski jezik, a služim se u ograničenom obimu francuskim i njemačkim jezikom. Pišem na srpskom i ponekada engleskom jeziku. U tekstovima koristim i ćirilicu i latinicu, kao i ijekavicu i ekavicu (naravno, ne u istom tekstu). Živio sam u Aleksandrovcu i Banjoj Luci, a trenutno sam stacioniran u Beogradu.
Političko-filosofsko-pravno stajalište…
Kada je u pitanju moje političko-filosofsko-pravno stajalište, na to pitanje se ne može dati jednostavan odgovor.
Ja sam demokrata, ali ne želim demokratiju u kojoj većina ne sluša manjinu, dok se lancima vezuju svi oni koji misle drugačije. Takav demokrata ne mogu biti, jer demokratija pod mantrom diktature mase jeste samo maska za ideologiju sluganstva i histeriju zavedenog građanstva. Od demokratskog sistema trenutno nema boljeg načina za funkcionisanje države i koračanje ka jednakosti i pravdi. Onda kada napredniji i bolji sistem dođe, biću prvi koji ću mu se prikloniti.
Ja sam socijalista, ali sam oštar borac protiv totalitarnog socijalizma koji eliminiše one koji mu nisu prihvatljivi, a podiže do neslućenih visina poslušnike i vjerujuće crvene vojnike. Takav socijalista ne mogu biti, jer socijalizam u ruhu servilnog podaništva predstavlja ideologiju propasti i zarobljeništva.
Ja sam liberal, ali se ne mogu povezati sa liberalima kojima je novac sa krajnjim zlokobnim individualizmom sve i svja. Ekstremni liberali gaze slobodu svojim poimanjem iste. Takav liberal ne mogu biti, jer liberalizam shvaćen na taj način nije ništa drugo do ideologija samoživog uništenja i vaspostavljanja ropstva.
Ja sam patriota, ali ne prihvatam nacionalizam koji prezire sve što nije „naše” ili slično „našem”, propagirajući užasnu jednostranost i netoleranciju. Takav patriota ne mogu biti, jer nacionalizam koji se igra patriotizma služi samo za demagoške floskule, odvajanje od drugih i sprovođenje ideologije zapečaćenih granica i bodljikavih žica.
Ja sam mondijalista, ali nisam dio globalizma koji guši sve što nije skrojeno po njegovim mjerama i uputstvima. Takav globalista ne mogu biti, jer globalizam koji naređuje i ruši pod krinkom širenja civilizacije, veoma često zna biti preteča istrebljenju slobodarstva i sopstvenosti.
Ja sam revolucionar, ali ne želim revoluciju koja počinje bajonetima, a završava se čišćenjem krvavih ulica. Revolucija ne mora biti destruktivna u apsolutnosti i oštra do beskonačnosti. Ona može doći polako i sa postepeno ubrzanim radom odnijeti sve ostatke lošeg u prošlosti, poput nesavladive vode koja vremenom prebrodi sve prepreke. Moja revolucija je revolucionarna promjena svijesti. U takvoj revoluciji se ne giljotiniraju tijela nevinih, već se pojedinac i kolektivitet penju na nove stepenice shvatanja, suživota, prihvatanja, opraštanja i saznanja.
Ja sam Krajišnik, Srbin, Sloven, Evropljanin i građanin svijeta, sin 1789, unuk Spartakov a daleki potomak Jaroslavljev. Teslin obožavatelj. Delakroin i Igoov poklonik. Drugar Raselov, a prijatelj Ničeov. Pokušavam da shvatim Berđajeva i divim se Volteru. Trudim se da razumijem Sokrata, Platona, Aristotela i Konfucija. Klanjam se umu Rusoa, Dekarta, Kanta, Loka i Sartra. Otkrivam slobodu shvatanja Mila, Rolsa, Rothbarda, Popera i Spinoze. Manhajm, Kelzen, Jovanović, Markuze, Hart, Bentam, Đurić, Levenštajn, Radbruh i Dvorkin me osokole svojim pisanjem. Etničko, geografsko, kulturno, misaono, filosofsko i voljno kod mene nisu u kontri jedno drugom, nego tvore isto djelo oslikano različitim bojama sa identičnim kistom zajedništva.
U mom umu su Zapadno razmišljanje i duh Istoka u skladnom braku, a konstantna nadgradnja ideja i stavova je kontinurian proces sopstvenog cjeloživotnog odrastanja. Nije mi problem promijeniti mišljenje, onda kada se uvjerim u greške koje postoje u njemu.
Vjerni sam poštovalac neokovane kritike, slobodne misli, razuma, istinskog bunta i libertine. Gnušam se kazamatskih ćelija u koje se samoinicijativno okivaju mediokritetski nonsensi. Međutim, bez mediokriteta nema ni avangarde. Svjestan sam da zatvori misli služe da nas podsjete da postoji razlika u pogledima na svijet.
Podržavam borbu za napredak, ali smatram da se dobra, razumna i humana tradicija ne treba pokloniti pred progresom. Bez onog dosadašnjeg, nikada ne bismo stigli do sadašnjeg.
Znam da se suprotnosti mogu privući i da je takvo privlačenje u stvari i prava mjera svih stvari i recept za nalaženje ispravnih rješenja. Konflikti ne bi trebalo da se satiru i nište, nego da postoje u svrhu pojedinačnog i kolektivnog uzdizanja.
Sve ovo kod mene se stapa u jednom, u kompozitu koji se nadograđuje i ne prihvata paušalnost, u simbiozi koja je rezultat prirodnog niza i koja korača ka opštoj jednakosti, vrlini i kidanju bukagija.
Bratstvo, Pravda, Jednakost i Sloboda su one ideje i misli koje me vode, a iskreno se nadam jednoj stvari… boljoj i srećnijoj budućnosti, u novom svijetu u kome se svi ljudi rađaju i žive jednaki u iskonski pravednom poretku stvari.
Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka; Dejan Lučka;
