Panslovenska himna „Hej Sloveni” kao predmet trvenja u bivšoj Jugoslaviji

U bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji u okvirima vrha državne vlasti nije postojalo jednodušno odobravanje himne „Hej Sloveni”, koja je kao panslovenska patriotska pjesma i pjesma koju su pjevali mladi sokoli, bila istinska narodna himna.

Štaviše, „Hej Sloveni” je ustavno postala himna Jugoslavije tek nakon amandamana 1988. godine na Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine, a ranije je Zakonom o upotrebi grba, zastave i himne SFRJ i o upotrebi lika i imena predsjednika Republike Josipa Broza Tita iz 1977. godine propisano da će se himna „Hej Sloveni” izvoditi dok Skupština SFRJ ne utvrdi himnu.

Iako se pjesma pjevala u toku borbe za oslobođenje od okupatora i na zasjedanjima Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, netom nakon Drugog svjetskog rata bio je raspisan konkurs za tekst nove himne, koji nije uspio, a ubrzo zatim se to desilo i sa drugim konkursom, iako je na njemu izabrana „Himna FNRJ” („Smelo smo pošli iz mraka i strave”) od Čedomira Minderovića, u svom tekstualnom obliku, sa stihovima, između ostalih:

„Republiko naša, pod suncem slobode,

Duh Tvoj u vekove nek ponosno sja!

Putevi slave nek Te večno vode,

I steg Tvoj nek samo za pobede zna!”.

Naime, kako na daljim konkursima nije bilo zadovoljavajuće melodije za riječi himne, od njenog teksta se jednostavno odustalo.

Trinaest godina kasnije, kroz stvaranje Mire Alečković i Nikole Hercigonje rodila se „Svečana pesma” sa stihovima, između ostalih:

„Jugoslavijo, borba te rodila,

O Jugoslavijo, narod te slavio,

Ljubav te, zemljo naša, napojila,

Budi ponosna, Jugoslavijo.”

Međutim, rukovodstvo iz Hrvatske je smatralo da je ova pjesma u suštini unitarstička jer se insistira na jačanju Jugoslavije kroz njene stihove i još se pride previše spominje ime same države kroz tekst.

Na ovo su se nizali i kasniji pokušaji Edvarda Kardelja i novi konkursi da Jugoslavija dobije himnu sa melodijom i tekstom, koja bi je dostojno reprezentovala. Međutim, to se nije desilo i „Hej Sloveni” je ostala kao prvi izbor za himnu, a svakako je uvijek bila istinska narodna himna.

Nakon secesije drugih država iz SFRJ, Ustavom Savezne Republike Jugoslavije iz 1992. godine „Hej Sloveni” postaje i himna treće Jugoslavije.

Iako se na sam početak intoniranja „Hej Sloveni” još osamdesetih godine prošlog vijeka kretalo sa zviždanjem na stadionima i različitim skupovima, što je nastavljeno devedesetih godina i početkom ovog milenijuma, od strane pripadnika skoro svih naroda bivše Jugoslavije, „Hej Sloveni” je, prema mom mišljenju, nedvosmisleno, jedna od najljepših melodija i tekstova himni koje su postojale/postoje i može da ide rame uz rame sa „Marseljezom”, „Das Lied der Deutschen”, „Fratelli d’Italia” ili himnom Rusije.

Sama pjesma „Hej Sloveni” je nastala početkom XIX vijeka iz pera Slovaka Samuela Tomášika na melodiju poljske pjesme „Jeszcze Polska nie zginela” („Mazurek Dąbrowskiego”). Vremenom je tekst doživljavao modifikacije u različitim slovenskim jezicima, a himna se nerijetko doživljavala kao ujedinjujuća himna svih Slovena i panslovenskog pokreta, i nedosanjane Slavije kao slovenske prethodnice Evropske unije.

…

„Hej, Sloveni, jošte živi

Duh naših djedova,

Dok za narod srce bije njihovih sinova.

Živi, živi duh slovenski,

Živjeće vjekov’ma!

Zalud prijeti ponor pakla,

Zalud vatra groma!”

…