Pravo na prekid trudnoće u evropskom ustavnom kontekstu

Dejan Blog Politika Pravo decembar 5, 2023 | 0

Analiza koju sam napisao za Inicijativu Građanke za ustavne promjene

Tekst je dostupan na sljedećem linku: Pravo na prekid trudnoće u evropskom ustavnom kontekstu

Sadržaj

1. Stanovište Evropskog suda za ljudska prava

2. Situacija u određenim evropskim državama

3. Situacija u susjedstvu

4. Situacija u Bosni i Hercegovini

Izvori

Kada pričamo o razmatranju prava na prekid trudnoće, uopšteno bismo mogli reći da u društvu postoje dva suprotstavljena stanovišta, u okviru kojih takođe postoje različite struje. Jedno je ono koje podržava izvršenje prekida trudnoće u okviru shvatanja da svako ima pravo da odluči kada i da li će imati djecu, kao i da svako treba da ima pravo na medicinski bezbjedan abortus, kao jedno od osnovnih ljudskih prava (kako se često nazivaju: „pro choice” ili borci i borkinje za reproduktivna prava), a drugi je onaj koji abortus smatra ubistvom nerođenog djeteta (kako se često nazivaju: „pro life” ili anti-abortus strana).

Generalno je pravilo u Evropi da države proklamuju pravo na abortus, većinom kroz zakone, ali je to pravo podvrgnuto manjim ili većim ograničenjima. S tim u vezi se npr. dozvoljava prekid trudnoće do određenog perioda trudnoće, postoje obavezna savjetovanja prije abortusa, propisuje se period čekanja do izvršenja prekida trudnoće i sl.

1. Stanovište Evropskog suda za ljudska prava

U pravnoj javnosti Evropski sud za ljudska prava (Evropski sud) ponekada se kolokvijalno naziva i ustavnim sudom Evrope u pogledu ljudskih prava, dok sam Evropski sud vidi u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija) „ustavni instrument evropskog javnog poretka”. Evropska konvencija je tankim koncem povezana sa ustavima evropskih država, a zajedno sa praksom Evropskog suda predstavlja i „embrion konstitucionalizovanja Evrope” u domenu ljudskih prava. Za Bosnu i Hercegovinu (BiH) Evropska konvencija je veoma značajna jer je Ustav BiH eksplicitno pominje kao direktno primjenjivu u pravnom poretku BiH, kao i kao akt koji ima prioritet nad svim drugim zakonima.

Kako na evropskom tlu ne postoji jasno iskazan konsenzus, Evropski sud ostavlja državama određeno polje slobodne procjene u pogledu prava na abortus, sve dok se u pravnim okvirima ostvaraje pravičan balans između zaštite prava fetusa i prava i interesa žene.

U svojoj praksi, Evropski sud je imao značajne presude u pogledu različitih situacija povezanih sa abortusom.

U predmetu Vo protiv Francuske, Evropski sud je odlučivao o situaciji u kojoj je gospođi Vo greškom ljekara izvršen terapijski abortus, koji je rezultirao smrću fetusa čije je rođenje očekivala. Zbog toga je gospođa Vo smatrala da su ljekari odgovorni za ubistvo iz nehata. Kako su sudovi u Francuskoj stajali na stanovištu da fetus ne može biti žrtva ubistva iz nehata, ona je podnijela predstavku Evropskom sudu. U ovom slučaju odlučeno je da Francuska nije odgovorna za povredu prava iz Evropske konvencije. Ipak, dato je veoma zanimljivo stanovište oko samog statusa fetusa. Naime, u evropskom pravu ljudskih prava postoji nedoumica da li treba smatrati da život počinje rođenjem ili začećem. Za razliku od Američke konvencije o ljudskim pravima, u kojoj je predviđeno da se ljudski život štiti od začeća, u Evropskoj konvenciji nema ovakvog stava.

Evropski sud je naznačio da pitanje kada počinje pravo na život spada u polje slobodne procjene države. Ovo stoga što pitanje pravne zaštite početka života nije riješeno u većini država potpisnica Evropske konvencije i zato što ne postoji ni naučni ni pravni konsenzus u Evropi oko toga kada počinje život. Evropski sud je ustanovio da fetus pripada „ljudskoj vrsti” i da potencijal tog bića i njegova sposobnost da postane ličnost ujedno znače da može da uživa zaštitu prema npr. građanskom pravu u kontekstu nasljeđa i poklona. Međutim, nerođeno dijete se ne smatra „osobom” koja uživa potpunu zaštitu prava na život iz Evropske konvencije; a ukoliko nerođeno dijete ima pravo na život, ono je implicitno ograničeno pravima i interesima majke.

Dakle, iako nerođeno dijete (nasciturus) ne uživa punu pravnu osobenost kao rođeni čovjek, pravo ga ne ostavlja bez zaštite, naročito, kako je istakao njemački Savezni ustavni sud, u pogledu prava na ljudsko dostojanstvo.

Značajan je i slučaj Tysiac protiv Poljske u kome se radilo o Poljakinji koja je ostala trudna po treći put. Ujedno je bolovala i od teškog oblika miopije, te se zbog toga konsultovala sa ljekarima, koji su zaključili da postoji ozbiljna prijetnja njenom vidu u slučaju iznošenja trudnoće. U drugom mjesecu trudnoće, miopija se značajno pogoršala, a nakon pregleda načelnik odjeljenja za ginekologiju i akušerstvo u javnoj bolnici nije utvrdio medicinski osnov za obavljanje abortusa zbog medicinskih indikacija. Gospođi Tysiac nije odobren prekid trudnoće i ona je rodila treće dijete carskim rezom 2000. godine. Ovo je uzrokovalo značajno pogoršanje njenog vida pa više nije mogla da raspoznaje predmete koji su udaljeni više od 1,5 metara. Sa prijavama koje je uputila nadležnim institucijama pokušavala je da podstakne državu da kazni odgovornog ljekara. Međutim, Poljska to nije uradila.

Gospođa Tysiac smatrala je da je ispunila uslove propisane za pristup abortusu iz medicinskih razloga, te je poslala predstavku Evropskom sudu. Evropski sud je zaključio da je predmet povezan s pravom gospođe Tysiac na poštovanje privatnog života, kako propisi kojima je regulisan prekid trudnoće spadaju u područje privatnog života, jer je privatni život trudnice blisko povezan s razvojem fetusa. Evropski sud je ustanovio da poljsko pravo primjenjeno u ovom predmetu nije sadržavalo djelotvoran mehanizam kroz koji bi bilo moguće ustanoviti jesu li uslovi za zakonit abortus ispunjeni. Tako je stvorena situacija trajne nesigurnosti za gospođu Tysiac te je ona posljedično pretrpjela tešku duševnu bol u pogledu mogućih negativnih posljedica trudnoće i poroda na njeno zdravlje. Kada je uzeo u obzir okolnosti slučaja u cjelini, Evropski sud je zaključio da je Poljska propustila pružiti zaštitu pravu gospođe Tysiac na djelotvorno poštovanje njenog privatnog života, odnosno da Poljska nije djelovala u skladu sa svojim pozitivnim obavezama da štiti pravo na poštovanje njenog privatnog života.

U Poljskoj je usljed djelovanja države, Katoličke crkve i određenih ljekara abortus veoma često nedostupan Poljakinjama. Nisu rijetki slučajevi u kojima desetine hiljada Poljakinja i Poljaka protestuju protiv restrikcija vezanih za abortus u Poljskoj, dok se sa druge strane ovom pravu protive konzervativci, Katolička crkva i „pro-life” aktivisti, uz zagovaranje krivičnog kažnjavanja žena.

U jednom od slučajeva povezanih sa pritiscima iz „pro-life” sfere koji se našao pred Evropskim sudom (P. and S. protiv Poljske) radilo o djevojčici od četrnaest godina koja je bila žrtva silovanja. Ljekari u Lublinu su odbili da urade abortus, a katolički sveštenik je doveden u bolnicu da je savjetuje i da je konstantno nagovara da ne abortira. Suprotno zakonu, podaci o njenoj trudnoći i nastojanju da pobaci plod silovanja, u čemu ju je podržala njezina majka, pušteni su u medije.

Nakon toga je uslijedila neviđena hajka na djevojčicu i njenu majku od strane katoličkog klera, „pro-life” aktivista i drugih građana. Takođe, sveštenici su vršili veliki pritisak na djevojčicu te je u javnost izašla informacija kako ona nije htjela abortus, već da je to bila majčina želja. U narednim koracima čak je bio pokrenut postupak oduzimanja roditeljskog staranja majci. Kada ni to nije urodilo plodom, policija je prijetila da će prijaviti djevojčicu zbog nedopuštenog seksa s maloljetnikom. Abortus je ipak na kraju obavljen, i to tek u desetoj sedmici trudnoće u bolnici u Gdańsku, 500 kilometara dalje od njenog prebivališta. Evropski sud za ljudska prava je u svojoj odluci utvrdio da je Poljska grubo prekršila ljudska prava svoje maloljetne državljanke u odnosu na više članova Evropske konvencije.

Kada je u pitanju pravo na život fetusa značajan je predmet Paton protiv Ujedinjenog Kraljevstva u kome se radilo o slučaju državljanina Ujedinjenog Kraljevstva kome je žena rekla da želi da prekine trudnoću. Zbog toga je on od nadležnih vlasti zatražio nalog za sprečavanje abortusa, koji nije izdat, te je prekid trudnoće izvršen. Nakon odbijanja izdavanja naloga, gospodin Paton se žalio Evropskoj komisiji za ljudska prava, koja je njegovu predstavku proglasila neprihvatljivom.

U pravnom obrazloženju odluke izneseno je veoma zanimljivo zapažanje u pogledu života žene i mogućeg „apsolutnog prava na život fetusa”. Evropska komisija je stala na stanovište da je „život” fetusa usko povezan sa životom trudnice i ne može se posmatrati izolovano od njega. Ako bi se smatralo da član koji garantuje „svakome” pravo na život pokriva i fetus i da se njegova zaštita prema ovom članu, u odsustvu bilo kakvog izričitog ograničenja, smatra apsolutnom, abortus bi se morao smatrati zabranjenim čak i kada bi nastavak trudnoće uključivao ozbiljan rizik na život trudnice. To bi značilo da bi se „nerođeni život” fetusa smatrao vrijednijim od života trudne žene, što bi bilo u suprotnosti sa ciljem i svrhom Evropske konvencije.

Kako u svom istraživanju navodi Majida Lubura praksa Evropskog suda po pitanju abortusa je „šarenolika” i može se sistematizovati na osnovu stanovišta koje je u presudama Evropski sud zauzeo i pružio ili nije pružio zaštitu: pravima fetusa, interesima društva da ograniči broj abortusa, interesima društva za zaštitu morala, roditeljskom pravu i slobodi i dostojanstvu žene, interesima oca, pravu na slobodu savjesti medicinskih radnika i institucija koja su zasnovana na etičkim i religijskim uvjerenjima. Evropski sud se u presudama protiv evropskih država „u kojima je abortus legalan vodio uravnoteženjem prava i interesa svih strana – žene, fetusa, oca, ali i medicinskog osoblja i društva u cjelini”. Kada su u pitanju presude protiv država koje priznaju fetusu pravo na život, Evropski sud je „proglašavao kršenje ljudskih prava samo u slučajevima kada je direktno ugroženo pravo žene na život”.

2. Situacija u određenim evropskim državama

Kao što već rekoh, ne postoji jednoglasan stav niti konsenzus među evropskim državama po pitanju abortusa. Neki zakoni su prilično restriktivni, drugi su permisivniji, dok većina zauzima neku vrstu srednjeg kursa.

Iako je opšti trend u proteklim decenijama bio napredak ka legalizaciji abortusa i uklanjanju barijera i ograničenja, pokušaji da se ukine zakonska zaštita za pristup abortusu i dalje postoje u nekim dijelovima Evrope. Ponekad takve inicijative dovode do uvođenja novih prepreka, kao što je introdukcija novih preduslova koje pojedinke moraju da ispune prije dobijanja medicinskog tretmana vezanog za abortus, poput obaveznog savjetovanja i perioda čekanja.

Legalizacija i dekriminalizacija abortusa je počela u širem obimu sredinom XX vijeka pa je postepeno zahvatala skoro sve evropske države, od Ujedinjenog Kraljevstva, preko Austrije, Italije, Holandije pa sve do skandinavskih zemalja. Zanimljivo je da su neke komunističke države u ovom pogledu u prošlom stoljeću imale liberalnije propise nego one na zapadu evropskog kontinenta.

Preko 40 evropskih država danas dozvoljava abortus na zahtjev ili zbog različitog dijapazona socijalnih razloga, dok u manjem broju država postoje restriktivni zakoni, a jedino Andora još uvijek zabranjuje prekid trudnoće. Ova zabrana proističe iz tumačenja samog Ustava Andore koji priznaje pravo na život i u potpunosti ga štiti „u različitim fazama”, njenih zakona, ali i specifičnog uređenja ove kneževine, čiji je jedan knez katolički biskup biskupije Urhela iz Katalonije u Španiji i Andori.

Karakteristična država po zabrani abortusa u Evropi dugo vremena bila je Malta. Malta svojim Krivičnim zakonom čak krivično tereti i trudnicu i onoga ko obavlja abortus i prijeti im sa zatvorskim kaznama. Ipak, ove godine su usvojene izmjene ovog zakona i abortus je dozvoljen ali samo pod izuzetno restriktivnim uslovima, što je dovelo do osude od strane više organizacija za ljudska prava, kako je u opticaju bila i verzija zakonskih izmjena koja bi mnogo bolje štitila prava žena.

Irska je takođe bila jedna od evropskih država koja je imala veoma restriktivan stav u Ustavu u pogledu prava na abortus. Tako je irska država od 1983. godine i amandmana na Ustav, priznavala pravo na život nerođene djece i, uzimajući u obzir jednako pravo na život majke, svojim zakonima garantovala poštovanje i štićenje tog prava, u onoj mjeri koliko je to izvodljivo. Međutim, 2018. godine ova odredba, donijeta pod jakim uticajem katoličkog klera, je promijenjena. U Irskoj su do tada postojali različiti slučajevi vezani za prekid trudnoće.

Jedan od najpoznatijih je slučaj djevojčice od 14 godina (slučaj X) koja je htjela da izvrši samoubistvo, jer je njena trudnoća bila posljedica silovanja. Ona u Irskoj nije mogla prekinuti trudnoću, a čak su irski državni organi podnijeli zahtjev za privremenu zabranu kojom se djevojčici i njenim roditeljima zabranjuje da napuste Irsku kako bi ugovorili ili sproveli prekid trudnoće. Ovaj zahtjev je odobrio Viši sud u Irskoj. Djevojčici je ipak nakon pravne borbe Vrhovni sud dopustio da ode u Ujedinjeno Kraljevstvo da prekine trudnoću zbog ozbiljnog i stvarnog rizika za njen život. Na kraju nije otišla u Ujedinjeno Kraljevstvo, kako je ubrzo imala spontani pobačaj. Kao posljedica ovog slučaja, doneseni su novi amandani na Ustav koji su izglasani na referendumima i koji su proširili prava vezana za prekid trudnoće.

U nekim evropskim ustavima se spominju prava fetusa, pa tako npr. Ustav Mađarske predviđa da embrionalni i fetalni život podliježu zaštiti od trenutka začeća, a slovački konstitutivni akt i češka Povelja o osnovnim pravima i slobodama, kao dio češkog ustavnog poretka, deklamuju da je ljudski život vrijedan zaštite i prije rođenja. Međutim, u ovim državama postoji mogućnost prekida trudnoće, iako je u Mađarskoj sve snažniji „pro life” pokret, a sam prekid trudnoće se stavlja u restriktivnije okruženje i nastoji se i zakonski dodatno ograničiti. Ustavni sud Slovačke je tumačio ovu ustavnu odredbu u smjeru toga da ne postoji priznato posebno pravo na život nerođenih, već ustavna objektivna vrijednost koja uživa posebnu zaštitu države.

U Francuskoj je predsjednik Emanuel Makron obećao da će pravo žene na abortus ugraditi u francuski Ustav sljedeće godine, nakon što su ograničenja u drugim zemljama, kao što je „obaranje” presude Roe v. Wade u Sjedinjenim Američkim Državama, pokrenula Francusku na put ka bezuslovnom garantovanju prava na abortus. Novo ustavno rješenje bi odredilo da postoji zagarantovana sloboda žene da pribjegne abortusu.

Od sedamdesetih godina prošlog vijeka u Francuskoj Republici se gradi zakonsko pravo na prekid trudnoće, a Ustavno vijeće je imalo i priliku odlučivati o ustavnosti određenih zakonskih odredaba vezanih za ovo pravo, kao što je zakonsko podizanje granice razdoblja sa 10. na 12. sedmicu u kojem se trudnica može odlučiti na prekid trudnoće na zahtjev. U ovom predmetu Ustavno vijeće je odlučilo da takvo rješenje nije poremetilo ravnotežu koju Ustav zahtijeva u zaštiti ljudskog dostojanstva od bilo kojeg oblika zadiranja u slobodu, odnosno, s jedne strane, zaštiti ljudskog dostojanstva od bilo kakvog oblika degradacije i, s druge strane, slobode žena prema Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina.

U velikom broju evropskih država, pravila vezana za uslove za prekid trudnoće se nalaze u zakonima, a prevashodno su to posebno napisani zakoni posvećeni tom pitanju, kao npr. u Belgiji. U vezi sa ovim pitanjem u belgijskom društvu se vodila oštra decenijska debata i načinjen je jedan presedan u modernoj istoriji. Naime, nakon odluke da se legalizuje abortus, da bi zakon bio validan, trebalo je da ga potpiše kralj. Međutim, kralj Boduen je odbio da potpiše novi zakon o legalizaciji abortusa zbog vjerskih uverenja. Rješenje za ovaj pravni problem je pronađeno u belgijskom Ustavu u kome je jedan član navodio da onda kada kralj ne bude u stanju da vlada, ministri bi trebalo da preuzmu vršenje određenih nadležnosti. Zato je dan i po kralj Boduen smatran nesposobnim da vlada, a u okviru tog vremena su belgijski ministri potpisali zakon o legalizaciji abortusa.

Na prostoru Balkana, bivše jugoslovenske države imaju u svoje ustave ugrađene određene odredbe vezane za odlučivanje o rađanju djece, o čemu će biti više riječi u narednom dijelu. Tako slovenački Ustav deklariše slobodu izbora u rađanju, odnosno stav da će svako biti slobodan da odluči da li će rađati djecu, a makedonski Ustav proklamuje pravo da se slobodno odluči o stvaranju djece.

Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, u svojoj Rezoluciji 1607 iz 2008. godine, potvrdila je pravo svih ljudskih bića, a posebno žena, na zaštitu njihova tjelesnog integriteta i slobodu nadzora nad sopstvenim tijelom, te izrazila stav da konačna odluka o prekidu trudnoće treba biti stvar žene na koju se to odnosi i kojoj treba omogućiti sredstva za ostvarivanje tog prava na učinkovit način. U ovoj rezoluciji istaknuto je i da zabrana prekida trudnoće ne rezultira manjim brojem prekida trudnoće, nego uglavnom dovodi do nezakonitih prekida trudnoće koji su traumatičniji i povećavaju smrtnost majke i/ili dovode do „abortus turizma” koji je skup i odgađa vrijeme prekida trudnoće te dovodi do društvene nejednakosti. Takođe, istaknuto je da zakonitost prekida trudnoće nema učinke na potrebu žena za prekidom trudnoće, već jedino na pristup sigurnom prekidu trudnoće.

Na nivou Evropske unije Evropski parlament je donio Rezoluciju o prijetnjama pravu na prekid trudnoće u svijetu gdje je osudio moguće ukidanje prava na abortus u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i pozvao Evropsku uniju i njene države članice da uključe pravo na abortus u Povelju Evropske unije o osnovnim pravima.

3. Prekid trudnoće – situacija u susjedstvu

Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine je određivao da je pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece, a da se ovo pravo može ograničiti samo radi zaštite zdravlja. U jugoslovenskoj državi ovo je donekle bilo tabu pitanje, ali su građanke imale pravo na izbor, odnosno pravo o slobodnom odlučivanju o rađanju djece, koje je garantovano najvišim pravno-političkim aktom.

Danas je zahvaljući jugoslovenskoj pravnoj tradiciji u svim bivšim jugoslovenskim republikama prekid trudnoće legalan, ali ipak postoje određene razlike od države do države. U Srbiji i BiH o abortusu još nije došlo do velike debate u javnosti, iako se ova pitanja podižu u javnom diskursu, naročito od strane „pro-life” aktivista, a za očekivati je da će religijske organizacije i konzervativniji dijelovi društva jačati u budućnosti.

Međutim, u srpskoj javnosti su poznata nazivanja „čedomorkama” žena koje su se podvrgle abortusu od strane vjerskih velikodostojnika, ili izjave predsjednika Srbije o novim mjerama populacione politike i procedurama u vezi sa njima, iako je srpski predsjednik takođe izjavljivao i da nikada ne bi podržao ukidanje prava na izbor, zato što smatra da je abortus pravo žena. Srpski Ustav i direktno određuje da svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju djece, dok Porodični zakon konkretizuje pojam „svakoga” navodeći da žena slobodno odlučuje o rađanju, a Zakon o postupku prekida trudnoće u zdravstvenoj ustanovi propisuje da se prekid trudnoće može izvršiti samo na zahtjev trudne žene.

U Hrvatskoj je Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece koji potiče još iz jugoslovenskog perioda, propisano da se prekid trudnoće vrši na zahtjev trudne žene. Ustavni sud Hrvatske je u svojoj odluci iz 2017. na prilično detaljan način pristupio ovoj problamatici u odlučivanju da li zakon koji dopušta prekid trudnoće krši hrvatski Ustav. Ustavni sud je stao na stanovište da nerođeno biće, kao Ustavom zaštićenu vrijednost uživa ustavnu zaštitu samo do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom žene na privatnost. Pravo na život nerođenog bića u tom smislu nije zaštićeno tako da ima prednost ili veću zaštitu u odnosu na pravo žene na privatnost. Zato donositelji propisa imaju slobodu diskrecije u postizanju pravedne ravnoteže između prava žene na slobodu odlučivanja i privatnost, s jedne strane, i javnog interesa da osigura zaštitu nerođenog bića, s druge strane. Zbog toga je odlučeno da da osporeni zakon nije nesaglasan sa Ustavom Hrvatske.

Ipak, pitanje prava na prekid trudnoće je jedno od zastupljenijih u hrvatskoj javnosti u posljednje vrijeme. Tako je sredinom maja prošle godine hiljade ljudi protestovalo u Zagrebu na skupu protiv prava na abortus, u jeku debate oko slučaja Mirele Čavajde, kojoj su hrvatski ljekari odbijali da izvrše prekid trudnoće, iako je utvrđeno da plod ima veliki tumor na mozgu uz prognoze da će ili umrijeti u utrobi ili se roditi sa teškim oboljenjima i živjeti kao „biljka”. Par dana prije toga, u gradovima su održani i protesti u znak solidarnosti sa Mirelom Čavajdom i svim ženama kojima su u Hrvatskoj uskraćeni prekidi trudnoće i drugi oblici zdravstvene zaštite.

Kako je velika većina stanovnika Hrvatske hrišćanske vjeroispovjesti, uticaj Katoličke crkve je ogroman kada je u pitanju abortus. Nakon osamdesetih godina XX vijeka uticaj konzervativnih struja je sve veći, a sa tim ide i želja da se abortus u potpunosti zabrani. U praksi se dešava to da je abortus sve manje dostupan, kako mnogi ljekari odbijaju da izvrše prekid trudnoće.

U Crnoj Gori je isto tako zakonski dozvoljen prekid trudnoće, ali se i u njoj pojavljuju određene ideje usmjerene ka ograničavanju ovog prava.

4. Prekid trudnoće – situacija u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini je ovo pravo regulisano Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće, koji je preuzet iz socijalističke Jugoslavije u Federaciji BiH, kao i Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće u Republici Srpskoj. Njima je definisano da se prekid trudnoće vrši po zahtjevu trudne žene. Ustavom države, Ustavom Federacije BiH, Statutom Brčko disktrikta i ustavima kantona nije proklamovano pravo žene na prekid trudnoće.

U Republici Srpskoj Ustavom je pak određeno pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece, a zakonski je propisano da se žena koja želi da prekine trudnoću obraća pisanim zahtjevom specijalisti ginekologije i akušerstva odgovarajuće zdravstvene ustanove. Prekid trudnoće može se izvršiti do navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće.

Izuzetno, prekid trudnoće može se izvršiti i poslije navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće:

kada se na osnovu medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti teško narušavanje zdravlja žene,
kada se na osnovu naučnomedicinskih saznanja može očekivati da će se dijete roditi sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima,
kada je do začeća došlo izvršenjem krivičnog djela i
kada se utvrdi postojanje psihosocijalnih indikacija za prekid trudnoće.

Određene odredbe u ovom zakonu su poput odredbi iz drugih zakona u Evropi bile osporavane pred Ustavnim sudom Republike Srpske. Ustavni sud je eksplicitno ocijenio da pravo na prekid trudnoće predstavlja isključivo subjektivno pravo žene da spriječi rađanje. Dakle, u skladu sa moralnim i pravnim principom slobode izbora pojedinca, privatnosti i samoopredjeljenja, zakon je dao pravo ženi da namjerno prekine neželjenu trudnoću i nije tražio da potencijalni otac učestvuje u odluci o prekidu trudnoće. Takođe, Ustavni sud je naveo da se u izuzetnim slučajevima u kojima se postupa po pravilima ljekarske etike, treba ženi obezbijediti pravo na abortus, jer bi se propuštanjem da se obezbijedi ovo pravo u takvim okolnostima, ugrozilo pravo žene da kontroliše svoj život i tjelesni i moralni integritet.

U Federaciji BiH zahtjevu za prekid trudnoće koji je podnijela punoljetna trudnica koja posjeduje poslovnu sposobnost, kao i trudnica starija od 16 godina koja sama ostvaruje sredstva za život po osnovu rada, udovoljiće se ako trudnoća nije prešla 10 sedmica i ako se prekidom trudnoće neće neposredno ugroziti život ili zdravlje trudnice. Te uslove za prekid trudnoće utvrđuje ljekar specijalista iz ginekologije i akušerstva na osnovu obavljenih odgovarajućih zdravstvenih pregleda.

Radi rješavanja o zahtjevima trudnica za prekid trudnoće, koje ne ispunjavaju ove uslove, u zdravstvenim organizacijama koje imaju organizovanu službu za zdravstvenu zaštitu žena, obrazuje se komisija, koju sačinjavaju dva ljekara i socijalni radnik i koja odlučuje o zahtjevima za prekid trudnoće:

ako se radi o maloljetnoj trudnici ili trudnici lišenoj poslovne sposobnosti,
ako je trudnoća prešla 10 sedmica,
ako bi dalje održavanje trudnoće moglo neposredno ugroziti život ili zdravlje trudnice,
ako se na osnovu saznanja medicinske nauke može očekivati da će se dijete roditi s teškim tjelesnim ili psihičkim nedostacima,
ako se radi o trudnoći koja je nastala kao posljedica krivičnih djela (silovanja, obljube nad maloljetnim licem ili ženom lišenom poslovne sposobnosti, obljube zloupotrebom položaja ili rodoskrvnjenja) i
ako ljekar odbije da izvrši prekid trudnoće.

Referenciranje u ovom tekstu se izvršilo putem hiperlinkova na određenim riječima, u okviru teksta koji je parafraziran, citiran ili je iskazana njegova ideja u ovom tekstu.

Izvori; za više informacija pogledati:

A.G. v. X, https://www.bailii.org/ie/cases/IESC/1992/1.html

Abortion in the French Constitution: a Freedom or a Right, the Wrong Debate?, https://www.alliancevita.org/en/2023/11/abortion-in-the-french-constitution-a-freedom-or-a-right-the-wrong-debate/

Alan Ruiz Terol, This Tiny Country is Home to Europe’s Toughest Abortion Ban, https://theworld.org/stories/2023-11-06/tiny-country-home-europe-s-toughest-abortion-ban

American Convention on Human Rights „Pact Of San Jose, Costa Rica“, https://www.oas.org/dil/treaties_b-32_american_convention_on_human_rights.pdf

Amfilohije: Srpkinje su majke čedomorke, više djece pobiju one nego Hitler, Musolini i Broz, https://6yka.com/region/amfilohije-srpkinje-su-majke-cedomorke-vise-djece-pobiju-one-nego-hitler-musolini-i-broz

Can You Explain What Pro-Choice Means and Pro-Life Means?, https://www.plannedparenthood.org/blog/can-you-explain-what-pro-choice-means-and-pro-life-means

Caroline J. Forder, Abortion: A Constitutional Problem in European Perspective, https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/1023263X9400100104?journalCode=maaa

Charter of Fundamental Rights and Freedoms, https://www.usoud.cz/fileadmin/user_upload/ustavni_soud_www/Pravni_uprava/AJ/Listina_English_version.pdf

Charter of Fundamental Rights of the European Union, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:12012P/TXT

Constitution de la Principauté d’Andorre, https://cdn.accf-francophonie.org/2019/03/andorre-constitution.pdf

Constitution of Bosnia and Herzegovina, https://www.ohr.int/ohr-dept/legal/laws-of-bih/pdf/001%20-%20Constitutions/BH/BH%20CONSTITUTION%20.pdf

Constitution of Hungary, https://www.constituteproject.org/constitution/Hungary_2011

Constitution of Ireland, https://www.irishstatutebook.ie/eli/cons/en/html

Constitution of the Slovak Republic, https://www.prezident.sk/upload-files/46422.pdf

Criminal Code, https://legislation.mt/eli/cap/9/eng/pdf

Darko Simović, Vladan Petrov, Marko Stanković, Ljudska prava, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd: 2018

Décision n° 2001-446 DC du 27 juin 2001, https://www.conseil-constitutionnel.fr/decision/2001/2001446DC.htm

Dennis V. Gargano and Tony H. Lim, Abortion Rights in Ireland: The Eighth Amendment and the Path to Repeal, https://oxcon.ouplaw.com/page/705

Dragoljub Popović, Evropsko pravo ljudskih prava, SLužbeni glasnik, Beograd: 2016

Eighth Amendment of the Constitution Act,, https://www.irishstatutebook.ie/eli/1983/ca/8/enacted/en/print.html

European Abortion Laws – A Comparative Overview, https://reproductiverights.org/wp-content/uploads/2020/12/European-abortion-law-a-comparative-review.pdf

Federico Fabbrini, The European Court of Human Rights, the EU Charter of Fundamental Rights and the Right to Abortion, https://pure.uvt.nl/ws/portalfiles/portal/1458037/Fabbrini_CJEL.pdf

Global Threats to Abortion Rights: The Possible Overturn of Abortion Rights in the US by the Supreme Court, https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2022-0243_EN.html

Ivana Krstić, Tanasije Marinković, Evropsko pravo ljudskih prava, https://rm.coe.int/16806fbc17

Ivana Tucak, Anita Blagojević, Abortion in Europe, https://hrcak.srce.hr/ojs/index.php/eclic/article/view/11943

Jelena Simić, The Protection of Nasciturus within the Civil Law, https://pravnifakultet.rs/wp-content/uploads/2018/12/Pravni-zapisi-2018-02-03-Simic.pdf

Jelena Stojšić, Pravna regulativa abortusa u Republici Srbiji (Usklađenost sa evropskim standardima i praksom), https://zbornik.pf.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2018/12/doi_10.5937_zrpfns44-0014.pdf

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, https://www.echr.coe.int/documents/d/echr/convention_srp

Laura Dekkers, The Reign of King Baudouin: The One Day he was Considered Unable to Rule, https://royalcentral.co.uk/features/the-reign-of-king-baudouin-the-one-day-he-was-considered-unable-to-rule-106947/

Luke Coppen, Andorra Has a Prince-bishop. Is that About to Change?, https://www.pillarcatholic.com/p/andorra-has-a-prince-bishop-is-that

Machteld Nijsten, Abortion and Constitutional Law – A Comparative European-American Study, https://cadmus.eui.eu/bitstream/handle/1814/22557/Nijsten_Machteld_Book.pdf?sequence=4&isAllowed=y

Majida M. Lubura, Pravo na abortus u savremenom pravu i praksi Evropskog suda za ljudska prava, https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0039-2138/2021/0039-21382101159L.pdf

Malta’s Amended Abortion Law Will Not Protect Women’s Health and Lives, https://reproductiverights.org/maltas-amended-abortion-law-will-not-protect-womens-health-and-lives/

Nathalie Segaunes, Emmanuel Macron engage le processus visant à inscrire l’IVG dans la Constitution, https://www.lemonde.fr/politique/article/2023/10/30/emmanuel-macron-engage-le-processus-visant-a-inscrire-l-ivg-dans-la-constitution_6197298_823448.html

On Abortion, https://www.ustavnysud.sk/documents/10182/992296/1_07a.pdf/88e635ba-300a-4cf3-a71b-99ecfe2c8e54

P. and S. v. Poland, https://hudoc.echr.coe.int/#{„fulltext“:[„P.%20and%20S.%20v.%20Poland“],“documentcollectionid2″:[„GRANDCHAMBER“,“CHAMBER“],“itemid“:[„001-114098“]}

Paton v. United Kingdom, https://www.globalhealthrights.org/wp-content/uploads/2013/10/EComHR-1980-Paton-v.-United-Kingdom-X.-v.-United-Kingdom.pdf

Porodični zakon, https://www.pravno-informacioni-sistem.rs/SlGlasnikPortal/eli/rep/sgrs/skupstina/zakon/2005/18/7/reg

Protest u Podgorici zbog emisije o abortusu na javnom servisu, https://www.slobodnaevropa.org/a/protest-podgorica-rtcg-abortus/31853476.html

Resolution 1607 (2008) Access to Safe and Legal Abortion in Europe, https://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-EN.asp?fileid=17638

Robert Harmsen, The European Court of Human Rights as a ‘Constitutional Court’: Definitional Debates and the Dynamics of Reform, https://academic.oup.com/book/1821/chapter-abstract/141522517?redirectedFrom=fulltext

Roe v. Wade, https://supreme.justia.com/cases/federal/us/410/113/#tab-opinion-1950137

Ruadhán Mac Cormaic, X Case Judge Says Ruling is ‘Moot’ in Current Abortion Debate, https://www.irishtimes.com/news/social-affairs/x-case-judge-says-ruling-is-moot-in-current-abortion-debate-1.1454699

Statut Brčko Distrikta, https://skupstinabd.ba/images/dokumenti/ba/statut-brcko-distrikta.pdf

The Belgian Constitution, https://www.dekamer.be/kvvcr/pdf_sections/publications/constitution/GrondwetUK.pdf

Thirty-sixth Amendment of the Constitution Act, https://www.irishstatutebook.ie/eli/2018/ca/36/enacted/en/print.html

Tysiąc v. Poland, https://hudoc.echr.coe.int/#{„fulltext“:[„Tysiac“],“documentcollectionid2″:[„GRANDCHAMBER“,“CHAMBER“],“itemid“:[„001-79812“]}

Ustav Republike Srpske, https://www.narodnaskupstinars.net/sites/default/files/upload/dokumenti/ustav/lat/ustav_republike_srpske.pdf

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, https://www.ustavnisudfbih.ba/bs/dokumenti/ustav_precisceni_tekst.pdf

Ustav na Republika Makedonija, https://www.slvesnik.com.mk/content/Ustav%20na%20RM%20-%20makedonski%20-%20FINALEN%202011.pdf

Ustav Republike Hrvatske, https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/vazniji-propisi/ustav-republike-hrvatske-narodne-novine-broj-561990-1351997-81998-1132000

Ustav Republike Srbije, http://www.ustavni.sud.rs/page/view/139-100028/ustav-republike-srbije

Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, https://www.yuhistorija.com/serbian/doc/Ustav_SFRJ_iz_1974.pdf