kontakt@dejanlucka.com

Protesti u Beogradu – Ko i kako smije da nas bije?

Dejan Lučka | O društvenim i pravnim temama

Protesti u Beogradu – Ko i kako smije da nas bije?

Protesti u Beogradu – Ko i kako smije da nas bije

Analiza koju sam napisao za magazin BUKA

Analiza je dostupna na sljedećem linku: Protesti u Beogradu – Ko i kako smije da nas bije? 


Prethodnih dana na protestima u Beogradu vidljivi su veliki sukobi policije i demonstranata. U tim sukobima demonstranti bacaju na policiju baklje i kamenje, a policija na demonstrante baca suzavac, a čak dolazi i do razmjene udaraca između njih. U bliskim kontaktima snaga reda sa ljudima koji protestuju dešavaju se i prebijanja demonstranata od strane policije, te tako pripadnici MUP-a tuku građane koji su vezani, koji ne pružaju nikakav otpor, koji sjede na klupama, koji mirno prolaze pored njih ili koji su pali na trotoar i nalaze se u bespomoćnoj poziciji.

Da li je u Beogradu policija prekršila ljudska prava?

U slučajevima postupanja policije u Beogradu, poštovanje standarda ljudskih prava znači da policija ne smije da napada i tuče pendrecima građane koji samo sjede na klupama i ne pružaju nikakav otpor. To takođe znači da policija ne smije da građane tuče nakon što ih obori na zemlju i savlada njihov otpor ili ih liši slobode. Isto tako, policija ne smije da ljude, koji se ne brane niti napadaju policiju, „ubija” od batina, pri čemu se pojedincima zadaju udarci u grupama, što može uzrokovati da svaki novi udarac bude i smrtonosan za demonstranta.

Određeni policijski službenici su očigledno kršili ljudska prava građana Beograda pri intervenciji proteklih dana. Opravdanje za ovo kršenje ne može biti to što je situacija eskalirala nasiljem i što su i određeni demonstranti bili nasilni prema policajcima. Policija ima pravo da nasilje odbije od sebe, ali ne smije da prekomjernu upotrebu sile primjenjuje prema onima koji ih ne napadaju, koji se ne brane, koji mirno sjede na klupama ili na betonu ili koji mirno šetaju pored njih.

Policajci imaju pravo da koriste silu da bi uspostavili kontrolu nad situacijom, ali ta sila mora biti proporcionalna otporu ili opasnosti. U onom trenutku kada ne postoji opasnost za policajce ili kada su oni savladali određenog demonstranta ili ga lišili slobode, dalja upotreba pendreka, pesnica, šokera ili bilo koje druge vrste sile se ne bi smjela primijeniti.

Samo pendrečenje ljudi koji nisu pružali otpor ili su bili lišeni slobode predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje, a svi policajci koji su tukli građane u ovom smislu i na ovaj način, trebalo bi da odgovaraju za svoje postupanje.

Policija i pravo

Policija ima pravo da postupa u skladu sa svojim nadležnostima i da primjeni silu prema onima koji vrše nasilje ili oštećuju javnu imovinu. Međutim, njeno postupanje mora biti u okviru zakonskih ovlašćenja i u skladu sa standardima ljudskih prava. U skladu sa tim svaka primjena sile prema građanima mora biti proporcionalna i ne bi smjela da prelazi granicu kojom se krše prava.

Jedno od prava koje policajci moraju poštovati je zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, odnosno zabrana zlostavljanja. Ovo pravo je jedan od temelja modernog pojma ljudskih prava, baš zato što se u prošlosti redovno dešavala velika, nepravična i neproporcionalna upotreba sile prema ljudima koji su npr. protestovali protiv različitih odluka vlasti.

Zabrana zlostavljanja, između ostalog, propisana je u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Konvenciji protiv mučenja i drugih svirepih, nehumanih ili ponižavajućih kazni ili postupaka, a takođe je inkriminisana i Krivičnim zakonikom Republike Srbije, pri čemu je teži oblik zlostavljanja i mučenja ukoliko to krivično djelo učini službeno lice u vršenju službe.

Ova zabrana je apsolutnog karaktera i od nje ne postoje izuzeci, čak ni u vanrednim okolnostima, kao što su npr. nemiri ili demonstracije, pa čak ni teroristički napadi ili rat. Ovo pravo se mora poštovati bez obzira na ponašanje ili stanje žrtve ili prirodu bilo kog zločina ili prijetnje bezbjednosti vlasti ili države, što je redovno u svojoj praksi potvrđivao i Evropski sud za ljudska prava. Srbija se ne može pozvati na situaciju koja je eskalirala, odnosno na nasilje koje se dešavalo na ulicama Beograda i reći da je npr. zbog toga ovo pravo suspendovala.

U slučaju postupanja policije u Srbiji, organi reda su bili dužni da se suzdrže od zlostavljanja, a vlasti su bile dužne da preduzmu mjere kako bi se spriječilo da državni organi pribjegavaju zlostavljanju. Ipak, kako je do zlostavljanja ipak došlo, nadleži organi u Srbiji sada imaju dužnost da sprovedu istragu, kao i da preduzmu sve potrebne mjere da se otkriju i kazne počinioci. Demonstrantima koji su pretrpjeli zlostavljanje država je dužna da učini dostupnim pravna sredstva da dokažu zlostavljanje kao i da im omogući reparaciju, kao što je rehabilitacija, naknada štete, zvanično izvinjenje i sl.

Šta je uopšte zlostavljanje?

Mučenje, uopšteno rečeno, predstavlja vrh piramide kada je u pitanju zlostavljanje, dok se ispod njega nalaze nečovječno i ponižavajuće postupanje i kažnjavanje. Definiciju mučenja, kao najtežeg oblika zlostavljanja, sadrži Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka iz 1984. godine.

Tako „mučenje” predstavlja „svaki akt kojim se jednoj osobi namjerno nanosi bol ili teška tjelesna ili duševna patnja da bi se od te osobe ili neke treće osobe dobile obavijesti ili priznanja, ili da bi se ta osoba kaznila za djelo što ga je ona ili neka treća osoba počinila ili za čije je izvršenje osumnjičena, da bi se ta osoba zastrašila ili da bi se na nju izvršio pritisak, ili zbog bilo kojeg drugog razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije, ako ta bol ili te patnje nanosi službena osoba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u službenom svojstvu ili na njezin poticaj ili s njezinim izričitim ili prećutnim pristankom.”

Nečovječno postupanje i kažnjavanje, prema Evropskom sudu za ljudska prava predstavlja postupanje u kome je došlo do zlostavljanja koje je uzrokovalo „tjelesnu povredu ili intenzivnu fizičku ili psihičku patnju” i koje „prevazilazi neizbježan element patnje ili poniženja koji su povezani sa datim oblikom legitimnog postupanja ili kažnjavanja”. Kada je u pitanju ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje ono postoji ukoliko je postupanje „takvo da u žrtvama izaziva osjećaj straha i inferiornosti koji ih može poniziti i osramotiti”. Dakle, kod nečovječnog postupanja se radi o fizičkoj i psihičkoj patnji, a kod ponižavajućeg postupanja riječ je o poniženju i sramoti.

Ljudska prava će biti povrijeđena samo kada je zlostavljanje dovoljno ozbiljno. U praksi sudova neće predstavljati mučenje ako se npr. upotrebi sila da bi se osoba savladala i uhapsila. Međutim,  u onom trenutku kada se otpor savlada, fizička ili psihička prinuda je u potpunosti zabranjena. 

Policijski i drugi organi ne smiju da zlostavljaju bilo koju osobu, makar ta osoba teško kršila pravo, napadala policiju ili rušila javnu imovinu, a šolicija i ostali organi koji predstavljaju državu su u svom postupanju, pored zakona i propisa Srbije, u apsolutnoj obavezi da poštuju i međunarodne standarde za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *