Razumije li BiH ljudska prava

Izjava koju sam dao za Radio Slobodnu Evropu
Članak je dostupan na sljedećem linku: Razumije li BiH ljudska prava
U BiH se ne poštuju brojna i osnovna ljudska prava, a razlozi za to su što se ona u dovoljnoj mjeri i ne razumiju. Osim toga, nije uspostavljena ni vladavina prava, kao osnov zaštite ljudskih prava, a BiH je još daleko od standarda Evropske unije u ovoj oblasti, istaknuto je tokom rasprave upriličene u Banjaluci.
Neophodne su reforme pravnog sistema, što uključuje i reformu nedorečenog Ustava BiH, istaknuto je na Političkom cafe-u na temu „Vladavina prava kao tekovina EU – razumije li BiH ljudska prava?“.
Presuda u slučaju Sejdić-Finci kojom se nacionalnim manjinama u BiH omogućava da biraju i budu birani, još uvijek nije ispoštovana, i možda je najpoznatiji slučaj kršenja osnovnih ljudskih prava u BiH.
Ovom presudom se nalaže bh. vlastima da promijene odredbe Ustava, kako bi se i nacionalnim manjinama omogućilo pasivno biračko pravo, a to je da ravnopravno sa tri konstitutivna naroda biraju i budu birani na najviše političke funkcije.
Osim toga, i nedavni slučaj u zeničkom zatvoru, gdje su pretučena dvojica osuđenika za ratne zločine srpske nacionalnosti samo zbog etničke pripadnosti, i pored naloga ovom zatvoru iz 2008. da poboljša uslove zatvorenika, pokazuju stepen poštivanja ljudskih prava u BiH, smatra Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.
Iz tih i mnogih drugih primjera vidimo da BiH u svojoj suštini, kao država, ne shvata ljudska prava, a kad kažem ‘Bosna i Hercegovina’, pri tome mislim i na entitete i Brčko distrikt, kaže Lučka.
Sloboda govora i javnog izražavanja takođe se ne poštuje u BiH, a to prije svega na svojoj koži osjete novinari, koji su često zbog svojih stavova i izvještaja izloženi pritiscima. Nerijetko se nađu i na optuženičkoj klupi, kao što je i nedavni slučaj sa novinarima i urednikom ˝Elta˝ televizije, koji su zbog prenošenja izjave sagovornika optuženi za širenje govora mržnje, dodaje Lučka.
Novinari ne smiju zbog takvih stvari biti osuđivani za govor mržnje. Novinar prenosi informaciju i ukoliko on sam u svoje ime ne govori takve stvari i ne sprovodi govor mržnje, on ne smije biti osuđivan za to, mišljenja je Lučka.
Ono što se takođe ne poštuje u BiH jeste pravo na pošteno suđenje.
Znate, postupci kod nas traju i po 10, 15 pa i 20 godina, što je za evropske standarde nevjerovatno i nenormalno. Suđenje, zavisno od težine i ozbiljnosti slučaja, može trajati nekih šest do sedam godina, ali već nakon toga to prelazi u neku tešku deformaciju sudskog sistema, rekao je Lučka.
Kada je u pitanju nivo ljudskih prava u Evropskoj uniji, ni tu nisu sve zemlje u istoj ravni, pa su tako Hrvatska, Rumunija, i Bugarska, baš kao i BiH, još daleko od evropskih standarda, ukazao je Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose Banjaluka.
Kada govorimo o tim državama i nekim drugima kao što je i Bosna i Hercegovina, to je jedna vrlo tradicionalna struktura, takozvana vertikalna struktura političke moći, koja ima dugu istoriju totalitarizma, dugu istoriju autoritarizma i drugih istorijski obojenih elemenata koji ne mogu da budu baš osnova za pravi razvoj i pravu vladavinu prava. Postavljen je neki zakonski okvir, uspostavlja se određen društveni okvir ali još smo daleko, poručuje Šolaja.
Lučka smatra da je, kako bi se prevazišli ovi problemi, neophodan pritisak Evropske unije, ali i sistemske reforme.
Prije svega evropske institucije trebaju još više da pritisnu državne organe BiH da provode bar presude Suda u Strazburu, a nakon toga i da te presude znaju tumačiti da se te povrede više ne dešavaju u drugim postupcima. Druga stvar je da mi moramo reformisati pravosuđe, jer pravosuđe ovakvo kakvo je, neću reći da ne služi ničemu, ali nažalost često i teško krši ljudska prava svih građana Bosne i Hercegovine, zaključuje Lučka.
Šolaja smatra da je pored svega navedenog, osnovna kočnica u rješavanju ovih problema u samom komplikovanom uređenju BiH i njenom Ustavu, koji je kao Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma zaustavio rat, ali je sve ostale stvari ostavio nedefinisane.
BiH bi mogla da bude sretna ako bi se njeni stanovnici, izraženi kroz sve institucije koje to podrazumijevaju, od političkih partija, akademske zajednice, institucija političkog sistema pa do nevladinih organizacija i svih drugih, izjasnili oko nečega što bi bio temelj postojanja Bosne i Hercegovine. To bi bila osnovna pretpostavka vladavine prava, a ovako, dok je god to etničko-kolektivistički model, teško je govoriti o tome, a u suštini i potpunoj nedefinisanosti postojećim Ustavom, zaključuje Šolaja.