Rodno senzitivan jezik u pravnim aktima, uključujući Ustav BiH

Analiza koju sam napisao za Online Master Class na temu „Orodnjavanje ustava u svjetlu međunarodnih i EU obaveza” u okviru Modula III | Ustav i ostali relevantni standardi u oblasti rodne ravnopravnosti – proces ustavnih reformi u BiH iz rodne perspektive i zaštite ljudskih prava

Analiza je dostupna na sljedećem linku:  Rodno senzitivan jezik u pravnim aktima, uključujući Ustav BiH

Kratak uvod

Rodno senzitivan ili rodno osjetljivi jezik bi se ukratko mogao definisati kao upotreba odgovarajućih izraza i „osvještavanje da u jeziku postoje muški, ženski i srednji rod” i da bi u govoru trebalo da se koriste oni oblici koji odražavaju svijest o ravnopravnosti polova. Pored govora, upotreba rodno senzitivnog jezika je naročito potrebna u pravnim aktima, koji treba da uvijek budu zasnovani na principima nediskriminacije i nefavorizovanja bilo koje strane ili čovjeka.

Rodno osjetljiv jezik, između ostalog, doprinosi većoj vidljivosti žena i ženskog rada i učešća u državnim i ostalim poslovima. Sama „društvena moć jasno se ogleda u jeziku, a odbacivanje generičke upotrebe muškog roda, u pisanoj i usmenoj komunikaciji, gdje se žene niti vide niti čuju, već podrazumijevaju, prvi je korak ka ravnopravnoj raspodjeli te moći”.

Kada pričamo o Bosni i Hercegovini (BiH), rodno senzitivan jezik je apsolutno neophodan u njenoj pravnoj stvarnosti. Prije svega, to je jedna kockica u nizu kojom se može uticati na uklanjanje rodnih stereotipa pri ostvarivanju prava i obaveza, društvenih i kulturnih obrazaca, običaja i prakse koje su upravo zasnovane na rodnim stereotipima. Sljedstveno tome, vremenom treba da dođe i praktično uklanjanje diskriminacije na osnovu pola, odnosno roda i drugih ličnih svojstava. Rodno senzitivan jezik treba da zaista bude jezik kojim se promoviše puna ravnopravnost žena i muškaraca, ali i da služi kao sredstvo kojim se utiče na svijest onih koji se tim jezikom služe u pravcu ostvarivanja suštinske ravnopravnosti.

Blisko povezana sa rodno senzitivnim jezikom je i rodna ravnopravnost, koja treba da bude stub ljudskih prava u bilo kojoj zemlji koja želi da se zove demokratskom. Ona je takođe često i preduslov za ostvarenje drugih prava. Neravnopravan položaj koji su žene imale tokom vijekova je doveo do toga da ih je bilo veoma malo u javnom prostoru i uz to su nerijetko doživljavane kao manje sposobne nego što su to muškarci. Određena ponašanja i vrijednosni sistemi iz tog perioda su se zadržali do današnjih dana, naročito u sredinama koje se slabije prilagođavaju principima ljudskih prava. Kako rodna ravnopravnost nije postojala u prošlosti, tako se i sam jezik oblikovao tako da odgovara muškocentričnom pogledu na svijet, gdje je za ženski rod bilo malo ili nimalno mjesta. Takvi narativi su preživjeli do današnjice i predstavljaju veliku prepreku koja mora da se preskoči na putu ka većoj ravnopravnosti; kako onoj zakonskoj, tako i praktičnoj.

Situacija u BiH

Prema Zakonu o ravnopravnosti polova u BiH diskriminaciju po osnovu pola predstavlja svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo kojeg lica ili grupe lica zasnovano na polu zbog kojeg se licima ili grupi lica otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava ili sloboda. Pored ostalih oblika diskriminacije, zakonski definisano, diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi isključivo jedan gramatički rod kao generički pojam.

Međutim, u zakonima, podzakonskim propisima i individualnim aktima, skoro se po pravilu dešava generička upotreba muškog gramatičkog roda, dok se ženski rod pretpostavlja. Obrazloženje za ovakvu praksu je da je „upotreba muškog gramatičkog roda neutralna i da podrazumijeva i žene”. Tako, u bosanskohercegovačkoj pravnoj stvarnosti, od najvišeg (ustavnog) do zakonskog i podzakonskog nivoa imamo situaciju u kojoj se koristi jezik u kome se riječi navode isključivo u muškom rodu. Primjera radi, u propisima imamo, skoro isključivo, korišćenje imenice „predsjednik” ali ne i „predsjednica”, „ministar”, ali ne i „ministarka”, „predsjednik Vlade”, ali ne i „predsjednica Vlade”, „sekretar”, ali ne i „sekretarka”, „profesor” ali rijetko „profesorka”, „advokat”, ali ne i „advokatica”, „dekan”, ali ne i „dekanka”, „psiholog” ali rijetko i „psihološkinja”, itd.

Ovakva upotreba svakako narušava rodnu ravnopravnost i može se reći da je ovo najviše stvar muškocentričkog pogleda na svijet, ustaljenih tradicionalnih narativa koji su se ukorijenili u zakonospisateljskoj praksi i uticaja, nekada direktnog, a nekada i indirektnog, antifeminističke ideologije.

Naime, u određenim aktima zaista nema potrebe da se ne koriste i muški i ženski rod u izražavanju zakonskih „misli”. Problemi ne bi trebalo da postoje da se pored imenice „predsjednik” uvijek doda i imenica „predsjednica”. Na primjeru Ustava BiH, tako bi se rečenica „Svaki dom većinom glasova usvaja svoj poslovnik o radu i među svojim članovima bira za predsjedavajućeg i njegove zamjenike…” mogla, bez mijenjanja suštine i smisla odredbe napisati u sljedećoj formi: „Svaki dom većinom glasova usvaja svoj poslovnik o radu i među svojim članovima/članicama bira za predsjedavajućeg/predsjedavajuću i njegove/njene zamjenike/zamjenice…”

U određenim slučajevima jasno je da može da dođe do teškog čitanja ovakvih odredbi, ukoliko bi došlo do njihovog uzastopnog i kontinuiranog korišćenja, te bi zakonski tekstovi mogli postati teže čitljivi i nepregledni. Međutim, u ovakvim situacijama se lako može odrediti opšti pojam određenih izraza, koji bi se odnosio na sve rodove. U takvom određenju neophodno je da se na ravnopravnoj osnovi koriste i izrazi u muškom i oni u ženskom rodu, kao opšti. Tako bi termin „predsjednica” ujedno označavao i (muškog) predsjednika na toj poziciji. U tom smislu, prethodno navedena rečenica u Ustavu BiH bi trebalo da glasi „Svaki dom većinom glasova usvaja svoj poslovnik o radu i među svojim članicama bira za predsjedavajuću i njene zamjenice…” Ovakvim normiranjem bi se postiglo više stvari, između ostalih:

1. ženski rod bi bio vidljiviji u pravnim dokumentima;
2. muški rod bi se podrazumijevao, čime bi se prekinula standardizovana praksa da se isključivo ženski rod podrazumijeva;
3. na ovaj način bi se, makar na zakonodonosilačkom nivou, pokušala postići veća rodna ravnopravnost.

Ipak, ovakvo postupanje praktično ne postoji u praksi u BiH, te se muški rod uglavnom određuje kao onaj koji je generički i u kome se podrazumijeva i ženski rod. Ukoliko je već u pitanju ekonomičnost i preglednost određenih akata, ne bi trebalo da bude problema u tome da se jedan zakon piše u jednom a drugi u drugom rodu, a da se onaj rod u kome nije napisan zakon, podrazumijeva i da se to radi na ravnopravnoj i naizmjeničnoj bazi.

Česti su prigovori od strane određenih pojedinaca i krugova da „nije u duhu jezika” da se određeni položaji, zanimanja i titule pišu i koriste u ženskom rodu, jer je odomaćena upotreba generičkog muškog roda za njih. Ovi prigovori, sa pravne strane gledano, ne stoje. Izrazi koji se koriste u ženskom rodu mogu određenim krugovima izgledati neobično, lingvisti i lingvistkinje i ljudi kojima je profesija da se bave jezikom bi svakako imali određene sugestije, neslaganja i kritike na ovakve pojave, ali bi se sa vremenom i kontinuiranim korišćenjem oni odomaćili i postali sasvim normalan standard. U situacijama kada se ženski ili muški rod podrazumijevaju, neophodno je da se u pravnim tekstovima koriste na podjednak način.

Generalno se u raspravama oko rodno senzitivnog jezika dešavaju velika sporenja oko upotrebe ženskih oblika za zanimanja i funkcije. Ipak, veoma je zanimljivo da se ne vodi polemika oko upotrebe ženskog roda za sva zanimanja,  već samo određena. Kako je primijetila Zorica Mršević, koja je učestvovala u izradi teksta Zakona o rodnoj ravnopravnosti u Srbiji, niko ne spori upotrebu termina „čistačica, prodavačica, guvernanta, učiteljica, tetkica (u školi), bolničarka, kasirka, domaćica, kuvarica, snajka, babica i slično”. Slučajevi upotrebe ovih termina nisu nikome ni „smiješni” ni „rogobatni”, jer su „žene na tim malo plaćenim i nisko cijenjenim zanimanjima viđene kao na svojim adekvatnim mjestima, gdje ’treba da budu’”. Problem su pak, uglavnom, ona više statusna mjesta, kao što su „ambasadorka, premijerka, predsjednica, profesorka, inženjerka, arhitektkinja, psihološkinja, specijalistkinja, oficirka, policajka…” Dakle, u pitanju je „specifičan rodno/klasni pristup otvorene diskriminacije žena”.

Veliki problem za uspostavljanje stvarne ravnopravnosti predstavlja i to što konstitutivni akt BiH, njen Ustav u svojim odredbama praktično ne prepoznaje žene. Ne postoji ni eksplicitno određenje da su oba pola ravnopravna, niti postoji konkretno definisana zaštita polova. Sve se manje više svodi na to da je u jednom članu navedeno da će uživanje prava i sloboda biti osigurano svim licima u BiH bez diskriminacije, uz pozivanje na međunarodne instrumente.

Razlozi za to su različiti, ali je jedan svakako to da u trenutku donošenja Ustava BiH niko nije previše razmišljao o ovom bitnom pitanju u pogledu na jezike u BiH, a kasnije su druge stvari uvijek više dolazile u fokus javnosti. Međutim, danas ne bi trebalo da bude problema da se promjene u tom smjeru ne ugrade u Ustav. Međutim, ustavne promjene u BiH su pitanje svih pitanja, i čak i ako se one odnose samo na rodnu dimenziju, teško da mogu proći zbog političke i nacionalne dimenzije, koje se nekako ušunjaju u praktično sva pitanja u BiH, pa čak i tamo gdje im mjesta nema.

Ono što je veoma specifično za BiH je i to da državne i entitetske institucije koriste različite privatne prevode i radne verzije Ustava, kako ne postoji objedinjeni i zvanični prevod njenog Ustava, odnosno postoje samo neslužbeni prevodi Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Dejtonskog sporazuma), čiji je Ustav dio. Ti neslužbeni i radni prevodi Ustava BiH se mogu lako naći na internetu, a svi se koriste za različita tumačenja. Međutim, konkretan prevod, koji bi sadržio autentičan tekst i koji se vodi kao službeni, nema niko. U tim prevodima se koristi isključivo muški rod kao generički za određene funkcije, odnosno ne koristi se rodno senzitivan jezik, pa se tako npr. funkcije nalaze isključivo u muškom rodu, dok se ženski rod pretpostavlja.

Pored toga, kuriozitet u bosanskorecegovačkoj ustavnoj stvarosti je da trenutno institucije u BiH u stvari i ne posjeduju originalni primjerak Dejtonskog sporazuma, u kome se nalazi i Ustav BiH, odnosno potpisani originalni dokument Dejtonskog sporazuma na engleskom jeziku. Određeni tekstovi i verzije se mogu naći na internetu, dok se npr. na internet stranici Kancelarije visokog predstavnika može naći tekst sporazuma (na engleskom jeziku), koji se uzima kao autentičan.

Dakle, pored rodno senzitivnog, cjelokupna situacija sa korišćenjem jezika u Ustavu BiH je veoma specifična, a pomalo i nadrealna, i trebalo bi učiniti veliki napor da se ona riješi na dobrobit građana i građanki u BiH.

Šta učiniti da se ova situacija riješi?

Prije bilo kakve ozbiljne priče o Ustavu BiH i Dejtonskom sporazumu, njegovom mijenjanju i dorađivanju, bilo bi logično i dobro pronaći njegov original i učiniti ga dostupnim javnosti, skeniranjem i javnim objavljivanjem na internet stranicama institucija entiteta, kantona, Brčko distrikta i BiH. Nakon toga, za analizu teksta, potrebno je da se on, prema utvrđenoj proceduri, i službeno prevede na sve jezike u BiH. I da taj prevod prihvate sve strane u BiH, i Hrvati, i Bošnjaci, i Srbi i svi ostali. Pri tom prevodu neophodno je koristiti rodno senzitivan jezik i tako i ustavno postaviti temelj za postizanje ravnopravnosti u praksi.

Takođe, i u svim ostalim pravnim tekstovima neophodno je koristiti rodno senzitivan jezik. Nove zakone i podzakonske akte je potrebno pisati tako da jezički ne diskriminišu nijedan rod, a starije zakone i podzakonske akte bi valjalo postepeno ujednačavati i u njih uvoditi rodno senzitivan pristup, bilo putem korišćenja i muškog i ženskog roda kada je to potrebno, bilo putem počinjanja upotrebe i kasnijeg apsolutno ravnopravnog korišćenja ženskog roda kao opšteg u situacijama kada se to može uraditi.

Svijest zakonodonosilaca i zakonodonositeljki se mora promijeniti u smjeru da nije dovoljno da samo postoje određene zakonske odredbe koje štite oba pola, već je neophodno da se ravnopravnost promoviše, od propisa do prakse na terenu.

U tom smislu, mora se, pored upotrebe rodno senzitivnog jezika u propisima, ići i ka tome da se akademci i akademkinje, učenici i učenice, tinejdžeri i tinejdžerke i sva djeca od malih nogu uče da su svi ljudi jednaki, da je diskriminacija zabranjena i da se nikako prema drugima ne smiju odnositi drugačije zato što je taj neko drugog pola. Dug je još put pred nama da iz društva koje posmatra muškarce kao više vrijedne, dođemo do suštinske ravnopravnosti, a najbolji način da se to uradi je upravo da se najmlađi od malih nogu uče ravnopravnosti, uz naravno kontinuiranu medijsku, internet, konferencijsku i drugu edukaciju starijih.

Bez istinske ravnopravnosti polova nema ni poštovanja ljudskih prava u nekoj državi.

Izvori i preporuke za dalje čitanje:

Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini), [pregovori započeti u Dejtonu 21. novembra 1995, a sporazum potpisan u Parizu 14. decembra 1995].

Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini, [Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 32/2010].

Sandra Zlotrg, „Rodno osjetljiva upotreba jezika”, Rodna ravnopravnost. Teorija, pravo, politike – Uvod u rodne studije za studentice i studente društvenih nauka u BiH (pr. Saša Gavrić i Amila Ždralović), [Sarajevski otvoreni centar, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2019].

Jasmina Čaušević i Sandra Zlotrg, Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima, [Udruženje za jezik i kulturu Lingvisti i Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo: 2011].

Lejla Gačanica, „Platforma ženskih prioriteta za ustavne promjene”: Tri velika ZAŠTO, pet bitnih ZATO, [Ženska mreža BiH, dostupno na: http://zenskamreza.ba/platforma-zenskih-prioriteta-za-ustavne-promjene-tri-velika-zasto-pet-bitnih-zato-2/].

Elma Ljubčić, Čini li rodno senzitivan jezik žene vidljivijim u društvu?, [AlJazeeraa Balkans: 2021, dostupno na: https://balkans.aljazeera.net/teme/2021/6/27/cini-li-rodno-senzitivan-jezik-zene-vidljivijim-u-drustvu].

Dejan Lučka, Svi bi da mijenjaju „Dejton”, ali još uvijek ne znaju šta piše u originalu, jer original nemaju, [Magazin Buka, Banja Luka: 2021, dostupno na: https://www.6yka.com/novosti/svi-bi-da-mijenjaju-dejton-ali-jos-uvijek-ne-znaju-sta-pise-u-originalu-jer-original-nemaju].

Melani Isović, Bez rodne ravnopravnosti nema ljudskih prava, [Građanke za ustavne promjene: 2021, dostupno na: https://gradjankezaustavnepromjene.wordpress.com/2021/09/16/bez-rodne-ravnopravnosti-nema-ljudskih-prava/].