Dejan Lučka | O društvenim i pravnim temama
Već godinama se u izbornom procesu dešavaju kršenja zakona i različite malverzacije, od onih koje su manjeg obima do ozbiljnih krivičnih djela. Građanin se u sijasetu propisa teško može snaći kome, šta i kako treba da prijavi, pa u tom smislu evo i kratkog vodiča na šta to treba da se obrati pažnja.
Borci, penzioneri i mladi u Republici Srpskoj bi trebalo da dobiju po 100 KM jednokratne pomoći, prema zamisli vladajuće partije. Za to će se iz Budžeta Srpske do kraja godine izdvojiti oko 50 miliona maraka. Prema medijskim navodima, ovakva odluka uslijedila je nakon razgovora predstavnika studenata i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Ukratko, zvanična priča je da su studenti predložili jednokratnu pomoć i njihova inicijativa je usvojena.
U cjelokupnom metežu oko uvođenja i ukidanja novih/starih mjera nekako nezapaženo prolaze ljudi koji u toku pandemije nemaju nikakva ili imaju veoma mala primanja. To su oni koji su izgubili ionako slabo plaćene poslove, oni koji nisu ni radili ili, pak, oni koji su sramotno malo plaćeni od strane svojih poslodavaca. Ti ljudi čine dobar dio stanovništva koji živi u veoma lošim uslovima i siromaštvu i svakodnevno se suočava sa socijalnim isključenjem, velikom nesigurnosti i nejednakosti. Mnogi su dovedeni do ivice egzistencije, dok određene porodice jedva sastavljaju kraj sa krajem. Prema statističkim procjenama, više od 600 000 ljudi u BiH živi ispod praga siromaštva. Hrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, krov nad glavom – za njih su često misaone imenice. A pandemija im je samo dodatno zagorčala život.
Zbog novog talasa (ili nastavka starog talasa) koronavirusa, u Republici Srpskoj se uvode nove mjere i najavljuje još rigorozniji režim. Naravno, ljudski životi su prioritet, kao i zaštita zdravlja građana. Međutim, za razliku od početka godine i pandemije koja je dolazila, povjerenje naroda u vlast i njene odluke je opalo, a sve više ljudi je kivno na dezorjentisanost u kojoj se donose odluke koje treba da očuvaju javno zdravlje. Vlast kao da se trudila da uradi sve da obesmisli svoje donošenje preporuka i mjera u vezi sa epidemijom. U pitanju su prevashodno bili dvostruki aršini, neproporcionalne mjere, kao i mnoge nezakonite greške koje su napravljene pri prethodnom donošenju mjera, a za koje se opravdano strahuje da će biti ponovljene.
„Meni je draža opasna sloboda, nego mirno i sigurno ropstvo“, reče onomad Žan Žak Ruso. Ukoliko dođe onaj trenutak u kome, zbog konstantne višegodišnje nezainteresovanosti, ne budemo mogli nikako uticati ili pratiti radnje i odluke službenika i vlastodržaca jer ćemo biti zakonski onemogućeni da to uradimo, to će značiti da postajemo moderni robovi, pod iluzijom mira i sigurnosti, dok nam se „oni gore“ smiju u face, držeću u rukama uzde, a sjedeći na karucama koje su stavili na cjelokupan narod.
