U novoj emisiji o društvenim pitanjima u BiH i regionu gosti su bili Srđan Puhalo, socijalni psiholog i analitičar i Milan Antonijević, pravnik i nekadašnji direktor Fondacije za otvoreno društvo i Yucoma. Emisiju je moderirao Dejan Lučka.
Kroz razgovor je obrađeno više tema/pitanja:
- Ako bismo uzmeli u obzir situaciju u današnjem društvu u Bosni i Hercegovini i Srbiji da li možemo reći da su devedesete prošle ili je njihov duh još uvijek u vazduhu?
- Kako smo došli do toga da je postalo „normalno” da političari svoje neistomišljenike nazivaju „stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima”?
- Uzimajući u obzir činjenicu da se danas svako ko se počne ozbiljnije protiviti kriminalu, korupciji, nepotizmu, kršenju prava i diktatorskim potezima biva označen kao „strani plaćenik”, gdje se nalazi granica koju je potrebno preći? Da li je to trenutak kada se vođi ili vođama učini da treba početi sa targetiranjem, ili je to razrađena taktika stranaka, ili su to pak postale toliko uobičajene optužbe da ih svako povlači kada nađe za shodno?
- Zbog čega državni organi u slučaju pritužbi, takve sintagme („strani plaćenik” i „domaći izdajnik”), gledaju kao vrijednosne sudove, a ne kao govor mržnje ili ugrožavanje sigurnosti, čak i onda kada se njima direktno podstiče mržnja i targetiraju nepodobni?
- Ako se ljudi iz svijeta nevladinih organizacija i protivnici vlasti označavaju kao strani plaćenici zato što sarađuju sa međunarodnim organizacijama, da li bi se to isto onda moglo reći i za državne organe i ljude koji rade u njima, kao i političare u vladajućim strukturama, jer oni dobijaju mnogo veća sredstva iz inostranstva nego ljudi iz nevladinog sektora?
- Gdje je granica u targetiranju? Jesu li sintagme „strani plaćenici” i „domaći izdajnici” samo igra riječi ili opasne optužbe? Da li čekamo da se desi novi „slučaj Ćuruvija” pa da se neko ozbiljnije pozabavi sa tim?
- Može li se u našem društvu govoriti o fenomenu straha kod političara da će ih stvarno strane vlade zbaciti sa vlasti, ili su im napadi na druge dobar način da skreću misli naroda sa konkretnih problema u državi? Da li su označavanja ljudi kao „stranih plaćenika”, pored svih ostalih stvari, postala i forma spina?
- Kako to da određenima ne odgovara saradnja drugih građana sa međunarodnim i organizacijama iz drugih država, ali nemaju ništa protiv da u inostranstvu imaju svoje privatne račune, razrađene biznise, dobijaju projekte preko državnih struktura, dok školuju djecu na stranim univerzitetima i tamo provode svoje odmore?
- Devedesetih su se u borbi protiv Miloševića nosili bedževi na kojima je pisalo „Ja sam strani plaćenik”. Da li je u društvu odnarođenom i otetom od građana stigma stranog plaćenika u stvari i dokaz da se rade ispravne stvari i da na njima valja ustrajati?
VIDEO
Video snimci razgovora preko aplikacije „Zoom”
„Newspaper”, Tomislav Jakupec, Pixabay.com
„Black Board”, Thanks for Your Like, Pixabay.com
AUDIO
Audio snimci razgovora preko aplikacije „Zoom”
„Subterranean Howl”, ELPHNT, Youtube.com
PRODUKCIJA
Fondacija Friedrich Ebert u Bosni i Hercegovini, Banjalučki centar za ljudska prava i Dejan Lučka
[oktobar, 2021]
#HumanRights
#GovorMržnje
VIŠE INFORMACIJA
Sajt Banjalučkog centra za ljudska prava
Facebook stranica Banjalučkog centra za ljudska prava