kontakt@dejanlucka.com

Tesla – odsjaj Zapada sa duhom Istoka

Dejan Lučka | O društvenim i pravnim temama

Tesla – odsjaj Zapada sa duhom Istoka

Tesla - odsjaj Zapada sa duhom Istoka

Ime Nikole Tesle je postalo sveopšte eksploatisano u političko-mizerne svrhe da to već prelazi granicu dobrog ukusa, kada se zna na koji način bi se vlasti u svim jugo državicama odnosile prema njemu da je živ. Bio bi to isti metod ignorancije po čijem taktu danas sviraju vlastodršci u odnosu prema talentima i vrlim radnicima. Kako se samo lome koplja oko toga čiji je Tesla, kako se samo naveliko raspravlja kojoj strani on pripada, kako se samo njegovo ime stavlja na svaku tačku oko koje se može povesti spor, dok niko i ne pomišlja da povede računa o budućim pokoljenjima izumitelja. Nikola Tesla, Prometej XX, lučonoša XXI, a prorok narednih vijekova, podario je zavještanje vremenu kroz svoj život, delanje i skromnost. Prijatelja golubova i ljubavnika znanja, pokretala je volja za napretkom i istraživačkim skokovima u dostignućima nauke. Sve to sa ciljem vozdizanija ljudske rase. Svaka čast i čika Albertu, i Leonardu i Njutnu i Faradeju, ali svi oni ne mogu da dosegnu zvijezdu one and only Nikole T. Ekscentrik, samotnjak, vedski čistunac, pjesnik opjevavanja neopjevanog i filosof otkrivanja neotkrivenog, Tesla nikada nije do kraja shvaćen. U zatucanoj sredini Balkana, gdje je bolje čamiti na poslu kojeg mrziš, radeći za platu jedva dovoljnu za život, nego pokrenuti se sa mrtve tačke i pokušati ostvariti nešto u svom bivstvovanju, za njega nije bilo razumijevanja. U „prosvjećenijem“ i naprednijem dijelu starog kontinenta, novac je činio glavnu prepreku za spoznavanje duha i veličine Teslinog uma. Na koncu, Sjedinjene države, koje su i omogućile Nikoli T. da pokaže dio svog vizionarstva, nisu ga mogle pratiti, jer je profit po tautologijskim postulatima kraja drugog milenijuma bio glavna brana za sve ono što ide u testament čovječanstvu, a ne tako lako u privatni ili državni džep. Tesla nije išao za zvoncavim novčanicima – asketizam i horizont izvrsnosti su ga omeli u tome. Da je danas Nikola T. nanovo rođen, mislim da bi izabrao isti ili sličan put, i opet ga ne bi razumjeli, ni na području omeđenom Alpima, Jadranskim morem i rijekom Moravom, ni u gradu lumena, niti u zemlji budućnosti, brodu hrabrih i slobodnih. Nikola bi i dalje ostao svjetlonosac koji sija neshvaćen, jer je svijet još mnogo mali za njega. Do budućnosti.

Djelom i djelima Nikole Tesle se ne trebaju busati ni Srbi ni Hrvati. Nije Tesla sreću našao ni u svom „srpskom rodu“, ni u svojoj „hrvatskoj domovini“, već u tuđini, preko bare, u novoj zemlji gdje je cvjetala mogućnost za uspjeh. On, milostivi izbavitelj od neznanja, tamo daleko je, donekle, u taktu istoimene pjesme koja mu je svirana pred kremaciju, našao utočište. Skoro sve što je Tesla uradio, uradio je u SAD-u. Federacija prilika i neograničenih mogućnosti, ipak je imala prepreke u svom odnosu sa Teslom – on nije bio novčano-graditelj kao Edison ili mag za mahinacije kao Markoni, pa je zato i ostavljen malo postrance, da se stihijski stavlja u zapećak, sve do modernog doba i izuma koji su nastali zahvaljujući njegovim otkrićima, nanovo podvlačeći njegovu veličinu. Tesla je tek slučajno rođen u srpskoj pravoslavnoj svešteničkoj porodici na današnjem tlu Hrvatske. Da, slučajno je rođen na tlu današnje Hrvatske u srpskoj pravoslavnoj svešteničkoj porodici. Slučajno je Srbin, i slučajno mu je, po današnjim granicama, domovina Hrvatska. Svi se rađamo nasumice na nekom komadu zemlje, pod određenim pigmentom kože sa predznakom naciona. Ta slučajnost kod Nikole T. je značila samo jedno – opasnost od pasivnosti sredine koja dekapituje sve što nije prosjek. Ukoliko ostane vjeran krvi i tlu, za njega nema berićeta. Svojevoljno, uz intelektualno evropsko izganstvo, izabrao je USA, jer mu osvećena slovensko-srpsko-hrvatsko-evropska kaljuga nije mogla pružiti plodnu zemlju za rad. Danas, da je Nikola T. ponovo rođen, mislim da bi izabrao isti ili sličan put, popločan trnjem uz ugasle supernove, jer je takav trenutni zeitgeist. Nažalost ili na sreću, ne znam.

Nikola je radio najteže poslove, fizikalisao i „davao leđa“, kao i mnogobrojni građani današnjeg srpsko-hrvatsko-bošnjačkog kraljevstva. Dok se na udarnike u sadašnjici gleda sa podsmjehom i prezreno se optužuju što nisu „učili škole“ ili „zagrijali stolice“, dotle se hvali Nikola T. kao naš najveći um. O kako je to ljudsko, suviše ljudsko, gospodine Fridriše. Arbajt je pošten, samo ukoliko se pošteno radi. Tesla je, braćo moja, lopatao, ašovisao i krampao, kao što lopataju, ašovišu i krampaju teško rmbačeći danas, poniženi radnici, napaćeni čistači i ogladnjeli proleteri u borbi za proliferaciju gazdinog imetka. Ne treba Teslu stavljati u usta, ukoliko se ne cijene rovokopači, konobarice ili drvosječe. Onda kada njihov posao na Balkanu bude vrednovan kao i poslovi u sudovima, palatama predsjednika ili zgradama vladа, možemo ga uzeti kao „našeg“. Ne vrednujmo novčano, o potrošačko društvo sjetno. Poštovanje je prava riječ za poklonike dijamanata i srebrenjaka. Do tada, drugarice i drugovi, učimo se naklonu, a ne nipodištavanju. Danas, da je Nikola T. zaplakao kao novorođenče, mislim da bi izabrao isti ili sličan put, onu džadu sklopljenu od crnila ispod nokta i naklona intelektualnog miljea. Liričari znaju zašto.

Džaba i Srbima i Hrvatima svojatanje Velikoga (sa velikim V) Tesle. Uzalud Prokrustove postelje i hvalisanje, preimenovanje ulica i trgova, štancanje novčanica i stavljanje njegovog imena na svaku moguću obrazovnu ustanovu, kada i toliko decenija od njegove smrti najbolji izdanci ovog parčića zemljine kore masovno idu u pečalbu, dok se u nauku i napredak ulaže, čini se, procentualno, nikada manje sredstava. U potrazi za boljim životom, intelektualna elita ide tamo gdje je normalnije podneblje, gdje se rad cijeni i gdje se na educiranost i erudiciju neće gledati sa visokih instanci glavate gospode, no sa respektom dostojnim čovjeka. Umnici i školovani odlaze, ne trbuhom za kruhom, nego umom za uvažavanjem i rukama za mogućnošću za napredak. I „lijepa domovina“ i „vostala Srbija“ i „Bosna ponosna“ gube bitke svaki dan. Gubile su ih i ranije, decenijama prosipajući vrčeve znanja na druga vrela i ušća dalekih rijeka. Tako je i Tesla isplovio. Nekada je mladost odlazila, nepovratno. Danas mladost odlazi, nepovratno. Nije to ni tolika šteta, jer mnoge mladice će, mnogo više postići tamo, nego što bi ikada mogle ovdje. Možda će međ` njima biti i onih sa Teslinim amanetom što im provejava kroz zrake uma, zbog kojih će čovječanstvu podariti mogućnost za novi civilizacijski skok prenoseći baklju napretka. Međutim, u tmini kompleksa malih sobranija, tužna realnost region Balkanusa je ta da oni koji su mnogo manjih intelektualnih kapaciteta, sa sumnjivim diplomama, i još sumnjivijim monetama vladaju svakodnevicom ili, što bi Nušić rekao: „Pismenost kod države ne predstavlja najveću vrednost; naprotiv, nepismenost je vrlo cenjena.“ Psuj, lomi, tjeraj, arči, udaraj, zlostavljaj i ruši, to je omaž slavjanskoj duši. Tesla je zbog takvih i bio stavljen u magareću klupu, jer sinovi velikaša i kćerke plemićkih glava mnogo bolje pristaju za univerzitetski sto i visoke katedre. Ko još cijeni nauku, umnost, kritičko promišljanje i prkos? Bolje hiljadu odškolovanih prosjeka, koji će režati na one ispod sebe, a one iznad blagosiljati sa spuštenim čelom, nego jedan drznik koji će se usuditi da istražuje, pretresa i pita. Ide već ono: „Preispituj sve“, sa odgovorom: „Zašto?“. Da je Nikola T. nanovo rođen u današnjici, mislim da bi izabrao isti ili sličan put, put gdje će, koliko toliko, znati da se cijeni njegov rad, a ne njegovo ime, porijeklo, prostakluk ili težina buđelara. Velmože i buružuji ionako su za opisivanje na stranicama istorijske povjesnice, a Tesla, pravedni gospodar munja, je stvarao istu.

Dok na Balkanu mračne sile spremne na sveti rat i odbranu nacionalnih interesa opet oštre noževe uz trubljenje bojnih horna, dotle mladi fizičari odlaze širom bijeloga svijeta. Dok se kupuju vojne poslastice sa mirisom evropejstva i evroazijstva, dotle ljekari službuju po, ovdašnjem narodu mrskim, germanskim zemljama. Dok se u „tisućljetnoj kulturi“ brani pismo kojim je pisala Teslina porodica, nanovo oživljavajući fašisoidne duhove prošloga vremena, a u Srbiji se Tesla gura pod zatucani nikada reformisani crkveni ćivot, dotle i u jednoj i u drugoj zemlji Farma i Parovi predstavljaju pijadestal savršenstva u trezoru malograđanštine (ops… danas se to naziva građanstvo), a Soraja, Kiki, Tijana i dr Zmaj ono čemu omladina teži. Dok se raspravlja da li je vjeronauci mjesto u školi, dotle katoličko-pravoslavno-islamskim dogmatama ne pada na pamet da stipendiraju, primjera radi, 50 najboljih matematičara sa prostora bivše Jugoslavije (ops… pa oni bi ponovo dokazali da je zemlja okrugla i da su kanoni većinom nenaučni, pa gdje ćemo onda sa voznim parkovima vladika/biskupa/muftija). Ne napadam ja nacije, vjere, kulture i građanstvo, no način. Da je Nikola T. iznova rođen u današnje vrijeme, mislim da bi izabrao isti ili sličan put, paklenu maršrutu istine uperenu kontra njihovih načina, jer bi ga nacional-klerofašizam ovdašnjih sijača mržnje brzo proglasio izdajnikom roda i stranim plaćenikom. Birajte kojega roda, a svi mi, iščekujući novi zavjerenički komplot, znamo ko bi ga plaćao.

Tesla - odsjaj Zapada sa duhom Istoka (Theoria Philosophiae Naturalis)

Nikola Tesla sa knjigom Ruđera Boškovića „Theoria Philosophiae Naturalis“ ispred transformatora u laboratoriji u Njujorku

[Autor nepoznat]

Beskonačnost je mjera uspjeha individue, a konačnost je za mase. Koračajmo smireno kroz mnoštvo putem sopstvenog afirmiteta ličnosti. Za to vrijeme Teslu treba ostaviti na miru. Ne treba mu izgraditi ni jedan spomenik više, ni jednu ulicu ne treba nazvati po njemu, ni jednu proslavu napraviti u njegovo ime, niti jedan recital ne održati u njegovu čast. Ne, dok se na univerzitetima ne uspostavi duh kritike, sloboda misli i volja za istraživanjem. Ne, dok južnoslovenske zemlje ne shvate da će ih nauka podići iz mrtvih, a ne svešteničko pojanje i veteransko mahanje macolama. Ne, dok se talentovanim mladim ljudima ne ponudi apsolutno sve što im se ponuditi može, da ostanu ovdje jer ih sunce „tuđeg neba neće grijati kao što ih naše grije“. Ne, dok se ne počnu cijeniti svi poslovi, ma koliko prljavi oni bili. Ne, dok Srbi ne zapjevaju „Lijepa naša“, a Hrvati „Bože pravde“ uz instrumentalnu pratnju Bošnjaka. Ne, dok se ne katapultiraju iz institucija, instituta, škola i ostalih elementarnih čestica za opstanak naroda, nesposobni, halapljivi, korumpirani i oni sa smanjenim intelektualnim kapacitetima, a na njihova mjesta ne dovedu oni koji zaslužuju tu da sjede. Ne, dok se ne izbace iz javnog diskursa oni koji govore da je Nikola sin plemićke hrvatske porodice ili starih srpskih dinastija, sa željom da opet pale nacionalne vatre. Ne, dok mjera za normalnost ne bude isticanje, no uspjeh. Ne, dok naposljetku svi ne budemo malo više ljudi, a malo manje nacioni/vjerioni/klasioni. Kada se to sredi, i kada bi i sam Tesla sa početka vijeka poželio da ostane ovdje, jer su „teški tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema, i gdje brata nije“, onda ga možemo podizati u nebesa.

Do tada, Nikola T. nije svjetski a naš, Nikola T. nije američki, Nikola T. nije Srbin, Nikola T. nije Hrvat, Nikola T. nije Sloven, Nikola T. nije pravoslavac… Nikola T. je sin vedske kulture i izdanak loze Zaratustrine, Nikola T. je unuk Amona Ra i dijete Hristovo, Nikola T. je odsjaj zapadne kulture i istočnog duha, Nikola T. je nasljednik Kanta, Spinoze i Hegela i kolektivno nesvjesno unuk Njegoša, a prednik Krležin, Nikola T. je glasnik novog doba i slavitelj prošlih vremena, Nikola T. je svačiji, Nikola T. je univerzumski, Nikola Tesla je bezvremenski.

P.S. Jedini problem je što će se i dalje Nikola T. uzimati u usta, dok mržnja bude izgrizala samu srž sein-a u zemljama seljaka, a stvaralački dinamizam svijesti će i dalje izazivati strah i njemu će se postavljati ograde na vodom oivčenom i brdima okovanom Balkanu.


U tekstu su korišćeni citati ili je parafrazirano iz:

Aleksa Šantić, Pesme, [Gramatik-Neven, Beograd 2001]

Antun Mihanović, Lijepa naša, [himna Hrvatske, 1835]

Branislav Nušić, Autobiografija, [Jovan, Beograd 2010]

Dositej Obradović, Vostani Serbie,  [srpska patriotska pjesma, 1804]

Fridrih Niče, Ljudsko, suviše ljudsko, [Fedon, Beograd 2012]

Jovan Đorđević, Bože pravde, [himna Srbije, 1872]

Nikolaj Berđajev, Filozofija slobodnog duha, [Dereta, Beograd 2007]

Savo Suvić, Kad su Sremci krenuli, [partizanska koračnica, 1942]

Telegram (navodni) koji je Nikola Tesla poslao Vlatku Mačeku 1936. godine

Naslovna fotografija: Nikola Tesla (1857-1943)  [Foto: Bettmann/CORBIS, 1915]

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *