kontakt@dejanlucka.com

Tolerancija i njen nedostatak u BiH

Dejan Lučka | O društvenim i pravnim temama

Tolerancija i njen nedostatak u BiH

Tolerancija i njen nedostatak u BiH

Inicijator i jedan sam od potpisnika i učesnika u

Pozivu Banjalučkog centra za ljudska prava: „Tolerancija i njen nedostatak u BiH“


Tolerancija označava trpeljivost i podnošljivost prema tuđim mišljenjima ili idejama. Danas se u cijelom svijetu obilježava Međunarodni dan tolerancije. Generalna Skupština Ujedinjenih nacija je Rezolucijom 51/95 1996. godine pozvala zemlje članice Ujedinjenih nacija da ustanove Dan tolerancije u skladu sa Deklaracijom o principima tolerancije koja je potpisana 16. novembra 1995. godine. Međunarodni dan tolerancije je dan koji podsjeća na poštovanje i uvažavanje drugačijih od nas.

Deklaracija o principima tolerancije

Prema prvom članu u ovoj Deklaraciji  „tolerancija je poštovanje, prihvatanje i uvažavanje bogatstva različitosti u kulturama koje postoje na cijelom svijetu, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenja. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je takođe politički i pravni zahtjev. Tolerancija je vrlina koja mir može učiniti mogućim, i ona doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.

Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav potaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i osnovnih sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti kao opravdanje za kršenje osnovnih vrijednosti. Tolerancija treba biti primjenjivana od strane pojedinaca, grupa i država.

Tolerancija je odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokratiju i vladavinu prava. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima međunarodnih ljudskih prava.

Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači tolerisanje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvatiti da se i drugi drže svojih. To znači prihvatanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. To isto tako znači znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.“

Tolerancija u BiH

U skladu sa načelima tolerancije i ljudskih prava nadamo se da će situacija u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Distriktu Brčko postati mnogo bolja nego što je danas. Slučajevi koje smo imali ove godine, tuče, napadi, silovanja, prijetnje silovanjima, zlostavljanja… pokazuju da smo mi daleko od tolerantnog društva.  Bogdan Rakić, Nikola Kuridža, Lejla Čolak, Milan Malešević i mnogi drugi su na svojoj koži osjetili šta znači netolerancija od pojedinaca, grupe ili države.

Budućnost našeg društva zavisi od toga koliko će ono biti tolerantno. Ukoliko se građani sami ne usprotive vladavini dogmi i mržnje, ona nikako neće biti svijetla. Državni organi, grupe i građani-pojedinci moraju napredovati u usvajanju civilizacijskih vrijednosti, inače nam prijeti društveni sunovrat. Tolerancija i ljudska prava počinju, baš kao što je Elenor Ruzvelt rekla, u „malim mjestima, blizu doma“. Mali koraci su put ka ozdravljenju zajednice. Počnimo tolerisati druge u svom najbližem krugu i to će se zasigurno širiti i na veće instance.

Domaći pravni propisi i mnoge međunarodne konvencije i deklaracije koje pozivaju na poštovanje ljudskih prava i toleranciju, malo toga mogu uraditi ukoliko građani ne počnu uvažavati jedni druge. One ostaju mrtvo slovo na papiru ako ne mogu naći primjenu u svakoj kući, u svakoj porodici, u svakom čovjeku. Hrvati, Srbi, Bošnjaci, pravoslavci, muslimani, katolici i ateisti, heteroseksualci, homoseksualci, manjine, činovnici, oženjeni i neoženjeni, udate i neudate, školovani, neškolovani, stanovnici gradova i sela, Krajišnici, Bosanci, Posavci, Podrinjci, Hercegovci, stolari, arhitekte, profesori, đaci, akademici, penzioneri, direktori, radnici, ministri, policajci, inspektori i svi ostali prije svega moraju/moramo naučiti biti malo više ljudi, tolerantni građani i dobre komšije, rođaci i prijatelji, a malo manje ograđeni netolerantni nacioni, vjerioni, klasioni…

TOLERANCIJA JE PRIHVATANJE DRUGOG I DRUGAČIJEG!

UPOZNAJMO DRUGO I DRUGAČIJE!

PRIHVATIMO DRUGO I DRUGAČIJE!

POŠTUJMO DRUGO I DRUGAČIJE!

Banjalučki centar za ljudska prava


Originalan članak: