kontakt@dejanlucka.com

Zašto su se dogodili neredi u Americi? Udar na Kongres je udar na narod

Dejan Lučka | O društvenim i pravnim temama

Zašto su se dogodili neredi u Americi? Udar na Kongres je udar na narod

Zasto su se dogodili neredi u Americi

Analiza koju sam napisao za magazin BUKA

Analiza je dostupna na sljedećem linku: Zašto su se dogodili neredi u Americi? Udar na Kongres je udar na narod


Hiljade ljudi ispred zgrade predstavničkog tijela. Protestuje se protiv izbornih rezultata uz navode da su izbori pokradeni. Demonstranti probijaju više policijskih barikada i upadaju u zdanje gdje se okupljaju narodni predstavnici. Četiri potvrđene smrti u sukobima organa reda i demonstranata…

U Americi su do skoro ovo bili nezamislivi kadrovi, eventualno mogući u serijama kao što su „Homeland” i „House of Cards”. Međutim, oni su se zaista desili kada su se pristalice trenutnog američkog predsjednika Donalda Trampa sukobile sa policijskim snagama na stepenicama Kapitola dok je Kongres potvrđivao rezultate izbora i pobjedu budućeg predsjednika Džoa Bajdena.   

Odakle ovi neredi?

Kongres predstavlja američki narod i njegovu volju. Posljednji put se sličan događaj desio u avgustu davne 1814. godine kada su britanske trupe umarširale u Vašington, i između ostalog, zapalile Kapitol. Udar na Kongres je i udar na narod, odnosno cjelokupnu državu. Ovo nije bio klasičan državni udar, ali je svakako udar na fundamente američke vizije demokratije. Tramp je kao predsjednik Amerike bukvalno uspio da uzdrma njene temelje. To nije pošlo za rukom čak ni prekaljenim sovjetskim liderima. Donald je odlučio da ako već ide, to uradi sa velikim praskom.

Ipak, nisu ovi neredi nastali ni iz čega. Današnja Amerika je duboko podijeljeno društvo. Nedavna (a i veoma česta) ubistva Afroamerikanaca od strane policije, protesti pripadnika „Black Lives Matter” i njihovo razbijanje, buđenje i rast desničarskih organizacija i Trampovih pristalica i neslaganja u mnogim unutrašnjim pitanjima to zorno pokazuju. Takođe, iako se američke administracije diče demokratijom i poštovanjem prava različitih grupa, istina je da se demokratija u SAD nerijetko sprovodi pendrecima i gumenim mecima, da se prava građana redovno krše, a da je rasizam još uvijek duboko ukorijenjen u američkoj srži.  

Američka razmimoilaženja su utkana u nit same nacije i nisu u potpunosti nestala još od vremena građanskog rata i podjele na Konfederaliste i Unioniste. Uz unutrašnje trzavice, vremenom su došle i nove, one koje se odnose na probleme sa ostatkom svijeta. Američka interesna ekspanzija na cijelu planetu nakon Drugog svjetskog rata dovela je do novih trvenja koja su se produbljivala, pogotovo od perioda kada se završio Hladni rat i kada se činilo da je Amerika jedina preostala velesila na svijetu. Nakon famoznog 11. septembra SAD ulaze u borbu protiv terorizma, kojoj se ni danas ne nazire kraj, ali koja dodatno polarizuje i radikalizuje američko društvo. Tu su i problemi sa migracijama, velikom stopom bijede u određenim krajevima, kao i ogromnim jazom između bogatih i siromašnih. Kroz istorijski kompozit i nakupljanje različitih stavova, politikâ i ideja došlo se do današnjice u kojoj postoje ogromni rascjepi među više grupa u Americi. Mi trenutno vidimo probleme između trampista i ostalih, ali u stvarnosti postoji dosta više grupacija, koje imaju veoma različite interese u mnogim sferama. Pitanje je samo kada će i one podići svoj glas.

Za rasplamsavanje vatre među građanima je dovoljna mala šibica. Tramp je vješto generisao postojeće nezadovoljstvo među narodom koji ga podržava, vodeći ga u svoju korist i pružajući svoje tvrdnje o napadima „duboke države” i „demokrata”. Gledajući njegov razvojni put i rijalitizaciju života na visokoj nozi koju je na velika vrata uveo u stvarnost, to je bilo donekle očekivano. Ko gubi ima pravo da se ljuti, ali Tramp ne želi da ostane samo na ljutnji. Iako njegove optužbe u vezi sa izborima nisu bile pretjerano zasnovane na dokazima, već više na pričama rekla-kazala i teorijama zavjere, radikalizovanom Amerikancu koji podržava Trampa to je bilo dovoljno. Stara mantra o uništavanju „američkog načina života” je isplivala na površinu u novom ruhu, u režiji vrsnog šoumena. Ipak, rijetko ko je očekivao da će njegovo huškanje dovesti do toga da njegove pristalice napadnu jedan od temelja američkog društva – Kongres.

Uz postojeće, Tramp je uspio i da napravi nove rascjepe generišući bijes određenih grupa, stavljajući ih na svoju stranu. Time je sopstvene interese i borbu stavio iznad državnih. Veoma slično kao što su to radili neke druge struje u nedemokratskim zemljama, koje je upravo Amerika onomad i snažno podržavala ali i snažno napadala. Ukratko – konfuzija u odnosima svega i svačega je došla na naplatu u Sjedinjenim Državama.

Zbog čega je sve ovo bitno?

Američki san, zbog kojeg mnogi emigriraju u SAD, predstavlja, između ostalih stvari, i ideal demokratije, čiji su dio i slobodni izbori. Ipak, taj san, pored ostalih sfera iz kojih polako iščezava, dobrano je narušen i u ovoj. Izbori u Sjedinjenim Državama su kompromitovani. To je sada sasvim jasno. Ni to nije počelo od juče. I prethodni izbori na kojima je pobijedio Tramp su bili okuženi međusobnim osuđivanjima, zavjerama i optuživanjem svega i svakoga za izdaju. Još se nije saznala ni prava istina u vezi sa njima, a novo biranje predsjednika je donijelo nove kontroverze, nezapamćene u novijoj američkoj istoriji.

Sama tvrdnja o neregularnim izborima u Americi, koja se diči svojom demokratičnošću i izbornim procesom, od strane najvišeg zvaničnika, pokazuju da i SAD imaju probleme koji su bliski nama na Balkanu. Kada se tome dodaju i priče o stranom uticaju na prošle izbore i ovaj upad u Kongres, vidljivo je da postoje manjkavosti u tom velikom izbornom sistemu i da mašina američke demokratije ne funkcioniše na najbolji način.

Amerikanci koji su se ponosili svojim izborima, demokratijom i sistemom, često pokušavajući da izvezu svoja rješenja, našli su se u nevjerovatnoj situaciji. Situaciji u kojoj su degradirani temelji američkog društva. Destabilizacija US izbora i upad u Kongres nije samo udar na unutrašnje američke dosege, nego i direktan šamar nastojanjima Amerikanaca da budu svjetski policajac i promoter demokratije i slobodnih izbora. Ukoliko ne možeš riješiti stvari u svojoj kući, kako očekuješ da to radiš u tuđim? Oni koji šalju monitore da prate izbore u različitim državama svijeta, i na sav glas pričaju o tome kako se moraju osigurati slobodni izbori na cijeloj planeti, sada se suočavaju sa neregularnostima u svom izbornom procesu. Veliko je pitanje kakav kredibilitet će njihovi posmatrači imati ubuduće, kada ni u njihovoj zemlji izbori i predaja vlasti ne protiču na fer i demokratski način.

Iako mnogi sada tvrde da su četiri godine vlade antidemokrate počinile nenamjerljivu štetu Americi, to je samo donekle istina. Šteta jeste učinjena, ali Trampovo upravljanje je samo ogolilo tu veliku državu, dajući svoj pečat cjelokupnom bezumlju. Period od protekle četiri godine je iznio na vidjelo mnogo prljavog veša u Americi, jasnije pokazao podjele i prikazao u svom sjaju ružno i mračno lice Amerike. Tramp je bio samo odličan katalizator svega toga. Njegovi prethodnici su sprovodili silu po svijetu, a on je odlučio da to radi u Americi. Zanimljivo je i to da je Amerika doživjela udar od svojih „lijekova”. Naime, američke administracije su redovno podržavale događaje naroda u cijelom svijetu, pa i onda kada su građani drugih zemalja upadali u svoje parlamente. Nama je svakako najbliži upad u tadašnju Saveznu skupštinu petog oktobra 2000. godine, od strane protivnika režima Slobodana Miloševića. Koliko god (ne)demokratski bio nasilan upad u narodna predstavništva, očigledno je da je to metod koji nije više rezervisan samo za zemlje koje su Amerikanci smatrali državama sa nedemokratskim režimima.

Mnogi ovo nazivaju i pokušajem državnog udara od strane Trampa, međutim, ne bi se baš moglo reći da je riječ o tome. Teško da je i sam Tramp mogao planirati i očekivati da će nenaoružani ili slabo naoružani građani moći izvesti tako nešto protiv jakih policijskih snaga. Za zauzimanje svih institucija treba mnogo više ljudi i tehnike od onog što smo vidjeli u Vašingtonu. Ni Tramp nije baš toliki zaluđenik. Prije se može reći da je situacija izmakla kontroli i da nije baš sve išlo po njegovim zamislima. A vjerovatno nije ni mislio o tome šta sve može da se desi. Njemu je ipak najbitniji šou u svemu. Ljudi, ideje i logika su sporedni.  

Šta dalje?

Zbog ovakvog razvoja situacije američki rivali sigurno zadovoljno trljaju ruke, zavaljeni u kauč i sa kokicama u rukama. Slično kao što je Amerika radila prethodnih decenija kada su se velike promjene dešavale kod drugih. Velika zapadna sila je doživjela udarac na svom terenu, od strane svog naroda, bez vidljivih spoljih neprijatelja. Zanimljivo će biti gledati da li će Amerikanci sada da se pozovu na novu „opasnost spolja”, na „strane plaćenike” i „domaće izdajnike”, kao što to vole da rade neke druge zemlje.

U javnosti se spominje i novi građanski rat ili bar „američko proljeće” u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako ne treba isključiti niti jednu mogućnost, teško je da će doći do toga. Mogući su pojedinačni nemiri i demonstracije, ali je neku veću eskalaciju sukoba teško očekivati. Jednostavno, dosta je ljudi koji vape za neredima, ali na velikoj skali, premalo ih je za ozbiljniju akciju. Pogotovo kada se pogleda snaga odgovora američke sile, oličena u policiji i vojsci. Ono što je izglednije je to da će Tramp i dalje pokušavati da opstruiše novu administraciju, pa možda čak i odbiti da napusti Bijelu kuću. Međutim, i za to će svakako veoma praktični Amerikanci naći rješenje.

Takođe, nakon što Bajden i zvanično preuzme funkciju glavnog čovjeka u Americi, doći će do velikog preispitivanja Trampovih poteza. Od onih spoljnopolitičkih do unutrašnjih. Pošto je Tramp više šoumen nego što je političar, njegove reakcije je bilo teško predvidjeti. Svoju politiku je vodio više na ad hoc osnovi i trenutnim osjećajima nego kroz kontinuitet sa prethodnicima. Ipak, nije samo predsjednik Amerike bio čovjek koji je vukao sve konce, nego se tu nalazio cjelokupan sistem sa nebrojeno mnogo ljudi koji su pronalazili rješenja za koja su smatrali da su najbolja za američke interese. To znači i veliko restruktuiranje cjelokupnog establišmenta i administracije od strane Bajdena.

Sa druge strane, iako nije imao pretjeranih uspjeha u politici po kojima će se pamtiti, sem povremenih dobro promovisanih malih bljeskova, Tramp će ostati upamćen po ekscesima, teorijama zavjere i ovom posljednjem skandalu. Ipak, on je nenadano ostavio i određeno zavještanje, koje veoma lako može da utiče na budući američki kurs. Zavještanje koje će u narednom periodu mnogo više značiti Republikancima nego njemu lično. Naime, Donald Tramp je do sada imenovao troje sudija sa konzervativnim pogledima u američki Vrhovni sud. Ovaj sud je glavni tumač Ustava, i često se naziva „prikrivenim zakonodavcem” i „gospodarem” Ustava, a sastoji se od devet članova. Ovim je praktično odredio put kojim će se Amerika kretati u budućnosti, u pogledu tumačenja Ustava, jer je ideološka ravnoteža pomjerena u korist konzervativnih pogleda i to u omjeru šest naprema tri. Iako se čini da je ovo donekle malo pitanje, ono će u budućnosti postati veliko. Predsjednici se mijenjanju, kao i njihove politike, ali Vrhovni sud i dalje određuje šta je ustavno a šta nije. To će umnogome biti tas na vagi koji će pretezati u korist republikanskog načina viđenja razvoja i kretanja Amerike.

Pored ovog zavještanja, koje im ide u korist, postoje i veliki problemi sa kojima se suočavaju Republikanci sa Trampom. Tako im veliki problem predstavlja dio članstva koji je fanatično odan Trampu,  koji je poprilično ukaljao predsjedničku ali i reputaciju stranke, i koji ima veliki uticaj na samu bazu partije. A ako nešto znamo o president Donaldu, to je da se njegovi potezi ne mogu predvidjeti, pa ni kada su u pitanju njegovi saradnici ili partija. Ko zna šta mu sutra može pasti na pamet, pa nije isključeno ni cijepanje stranke i pravljenje sopstvene frakcije ili stranke.

Nakon svega, jasno je i to da će Amerika preživjeti ove događaje i da i dalje ostaje jedna od tri najveće svjetske sile. Međutim, u dobroj mjeri je potkopan autoritet koji su Sjedinjene Države imale kada su raspravljale, davale savjete i naređivale drugima određene činidbe u pogledu sprovođenja demokratije, izbornih procesa i izgradnje slobodnog društva. Teško je druge uvjeriti u ispravnost svojih ideja, ako ti sam činiš iste greške kao i oni.


Naslovna fotografija: USA Flag, [Autor: Free-Photos, fotografija preuzeta sa: Pixabay]

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *